Onda kad želje neće da se ostvare
Imam tu neobičnu osobinu da kad napišem članak i pustim ga u svijet više se ne vraćam na njega niti da bih ga pročitala niti da bih ga doradila. Smatram da je svaki moj tekst svijet za sebe koji je nastao u momentu inspriracije i da je kao takav uprkos svojim manama savršen. Njegovo savršenstvo se krije u tome da je u jednom dahu izašao kroz mene i da bi svako doradjivanje kvarilo taj prelijepi trenutak čiste inspiracije. Zanimljivo je i to da onog trena kad tekst napišem ja zaboravljam večinu detalja koje sam napisala. Znam uopšteno reći o čemu se u tekstu radi ali da ga detaljnije prepričam ne bih uspjela. Napisavši ga puštam ga da živi nevezano za mene.
Sve ovo govorim jer se sjećam da sam ljetos napisala tekst koji se bavi temom ostvarenja želja. Moj stav da se želje ostvaruju i da činjenica da nešto želimo predstavlja dokaz da to možemo i imati postojao je i prije pisanja teksta i upravo je tadašnji tekst i inspirisao. Medjutim, iako se moj stav da se želje ostvaruju nije promijenio, danas želim da govorim o tome šta raditi onda kad ne uspijevamo ostvariti želju. Iako navedena rečenica zvuči veoma kontradiktorno dopustite mi da u nastavku objasnim šta je pisac time htio da kaže.
Prvo želim reći da nisu sve želje iste. Neke su prolazne i odraz su trenutnog stanja u našoj realnosti i okolnosti koje su nas natjerale da tu želju poželimo. Naime, prolazne su. Možda smo vodjeni trendom u svijetu mode poželjeli da odsiječemo dugu kosu na popularni paž ali smo shvatili da to zapravo i ne želimo. Ako smo imali sreće shvatili smo to prije sječenja kose a ne nakon toga. Neke želje su odraz ega. Smatram da te želje iako ljude mogu dovesti do velikih uspijeha ne dolaze sa pravog mjesta. Ego je zvijer uvijek glada i nema te količine uspijeha koji će ga trajno nahraniti. Vodjeni takvim željama možemo nemilosrdno krčiti put i ostvariti žarko željeni uspijeh ali ako je početni motiv bio da dokažemo svoju vrijednost čak i nakog svega ostvarenog onaj tupi osjećaj bezvrijednosti nas neće napustiti i svi uspijesi ovog svijeta ga ne mogu trajno ukloniti.
Ja danas neću govoriti o navedenim vrstama želja iako dok ovo pišem shvatam da bi bilo veoma korisno napisati članak na temu prepoznavanja motiva koji nas gone da ostvarujemo svoje želje. Koliko je bitno imati želje toliko je bitno i spoznati motive koji se kriju iza njih. Ono o čemu ću govoriti su želje koje imamo a koje nisu prolaze i ne napuštaju nas lako i nisu motivisane da bi smo druge porazili a sebe uzdigli. To su želje koje dolaze iz dubljeg dijela nas i mogu se tumačiti kao putokazi gdje trebamo u ovom životu da budemo. To su želje koje iako neostvarene ne odlaze od nas. Vjerni su nam pratioci u životu.
Kao i mnogo toga u našoj realnosti koncept želja ima notu paradoksalnosti. Željeti nešto samo po sebi ukazuje da to nemamo a duhovni učitelji nas uče da ova realnost funkcioniše tako da samo onda kad povjerujemo da to nešto imamo tad to stvarno možemo i dobiti. Dakle trebamo ne željeti već vjerovati da je to već naše. Ali kako vjerovati da posedujemo ono što još uvijek nemamo u rukama? To je sposobnost koju malo ko od nas ima. Zato pristupamo ostvarenju želja na teži način.
Može se reći da su dva načina na koji željama možemo pristupiti.
Prvi, teži način je način na koji smo svi mi navikli. Kad znamo šta želimo ulažemo rad i trud, često veoma naporan rad i trud da bi želju ostvarili. Često radimo i ono što ne želimo da bi došli do oaze zvane "ostvarena želja". U tom procesu nerijetko budemo do same srži iscrpljeni a rezulati koje dobijemo ne predstavljaju izvor zadovoljstava jer čak i ako ostvarimo željeno na tom mučnom putu ganjajući želju smo sagorjeli sve svoje resurse i došli na cilj toliko iscrpljeni da u uspijehu ne umijemo uživati. Takodje, veoma često željeno ne dobijemo.
Drugi način je način na koji želje mogu biti ostvarene je da ono što želimo privučemo. To je tajna koju nas duhovne knjige i učitelji uče. Radeći ovim principom uslovno rečeno ne moramo ništa uraditi da bi nam se želja ostvarila. Čak i akcije koje radimo u smjeru ostvarenja su izuzetno inspirativne i same su po sebi zadovoljsto. Tim želim reći da radeći takve akcije ne radimo ih sa mukom da bi željeno ostavrili već ih radimo iz čistog uživanja dok one na neki misteriozni način dovode do ostavrenja naše želje. Da bi želje bile ostvarene ovim putem potrebno je vjerovati. Vjerovati da je ono što želimo već naše i da će nam veća inteligencija željeno isporučiti u pravom trenutku.
Postaje jasno zašto je drugim suštinski lakšim načinom teško željeno ostvariti. Većina ljudi nažalost nema dovoljno veliki stepen vjere da ono što želi može imati a da za to ne mora da se muči. Vjera je svima nama dostupno ali teško dostižno stanje. Zato se skoro svi okrećemo težem načinu ostvarenja dugo željenih želja, načinu koji može ali i ne mora donijeti rezultate ali skoro bez izuzetka donosi veliku iscrpljenost životne energije jer nas konstantno drži u stanju borbe.
Iako bi svi mi veljeli da sve željeno lako privučemo, kako to ne uspijevamo okrećemo se težem načinu. Medjutim, smatram da to samo po sebi ne mora biti loše. Jer kad se držimo načina kojim borbom idemo ka ostvarenju želja tad često uslijed kako velike iscrpljenosti životne enrgije tako i nedobijanja željenog znamo da odustanemo od želje. Neminivno dolazimo u onu fazu u kojoj shvatamo da željeno nikad neće biti naše. Borili smo se, dali sve od sebe ali rezultat dobili nijesmo. Razočarani odustajemo od želje i pomireni sa stvarnošću nastavljamo svoj život. Oni dovoljno svjesni mogu primijetiti da kad odustanemo od borbe veliki dio tereta pada sa naših ramena, iako smo odustali ne osjećamo krivicu već olakšanje. Teret borebe je pao sa naših ramena i sad iako nemamo ono što želimo opet kao da lakše dišemo. A upravo tad dolazi do magije.
Onog prvog trena kad smo nešto poželjeli mi smo željeno ka sebi prizvali. Medjutim, uslijed nedostatka vjere da to može biti naše mi smo svim sredstvima pokušali da to dobijemo i vrlo često ostali bez željenog razultata i zapravo svojim teškim trudom napravili veliki otpor da se želja ostvari. U tom trenutku odustajanja nestaje i otpor i put da se ono željeno dobije ponovo postaje prohodan. Želja se tad ostvaruje.
Oni moćne svijesti uspijevaju željeno da privuku dok mi koji lagano idemo putem dizanja svijesti kao da moramo preći put od neuspiješnog pokušaja sticanja željenog do odustajanja i na kraju ostvarenja jer se tu krije velika lekcija za nas. Ucimo se vjeri i učimo se da je željeno moguće i učimo se prije svega otpuštanju želje. Držeći se jako želje ne damo joj prostora da nam dodje onda kad je najbolje za nas. Mi tad primjenjujući kontolu tjeramo željeno od sebe dok onda kad poželimo i otpustimo želju dopuštamo da prije ili kasnije bude ostvarena A pravilo je što je manje otpora i što je veći stepen otpuštanja kontrole to prije želja dolazii.
Odustajanje nije uvijek poraz.
Zato igrajmo se sa željama. Poželimo nešto toliko sitno da ni trena ne sumnjamo da to možemo imati i nakon toga jednostavno zaboravimo na to. Tad ćemo vidjeti koliko brzo željeno pada bez ikakve muke u naše ruka.
