Iluzija grandioznosti
Sve želje kojima stremimo imaju jedan jedini cilj iza sebe a to je da nam donesu željenu emociju. Sve što smo ikad željeli i što ćemo ikada poželjeti želimo jer se nadamo da će nam ostvarenje te želje donijeti sa sobom odredjeno emotivno stanje. Površno gledano želimo želju da bi dobili to što jeste predmet željenja, to mogu biti kako materijalne tako i nematerijalne stvari. Medjutim, ako malo dublje zagrebemo shvatamo da sve što želimo želimo zato da bi se osjećali na odrdjeni način. Želimo partnera da bi se osjećali voljenim, želimo materijalno da bi se osjećali sigurnim, želimo poslovnu poziciju da bi se osjećali uspješnim. Dakle, iako se čini da mi želimo želje radi njih samih mi ih zapravo želimo da bi nam one donijele odredjene emocije.
Da li vam se nekad desilo da iščekujući ostvarenje neke želje osjećate navalu pozitivnih emocija? Dok čekate da se želja ostvari pri tom maštajući o ostvarenju vi osjećate sve one emocije koje dolaze kroz ostvarenje želje. Medjutim, onda kad se želja ostvari vi shvatite da se ne osjećate onako kako ste mislili da ćete se osjećati? Meni se to desilo mnogo puta. Objašnjenje koje sam izvukla iz toga je da ako znam da želju želim jer sa njom dolazi odredjeno emotivno stanje ja sam dok sam želju iščekivala sve te emocije već kroz iščekivanje osjetila i onda kad se želja ostvarila vidjela sam da se ne osjećam specijalno povodom ostvarenja. Sve emocije sam već proživjela i samo ostvarenje ne djeluje kao neki naročiti doživljaj. Ovo je, ako malo bolje razlmislimo, dokaz bez kontraargumenta da želju želimo isključivo radi željenog emotivnog stanja.
Navedeni primjer takodje može poslužiti kao još jedna potvrda naučne tvrdnje da naš mozak ne zna razliku da li o nečemu razmišljamo ili se to zaista dešava. Naime, kad je stepen naše vizualizacije toliko visok naš mozak identično reguje kao da se vizualizirano istinski dešava. Ako se vratimo na navedeni primjer kroz iščekivanje smo sve pozitivne emocije ostvarenja želje osjetili, pri tom naš mozak nije pravio razliku da li se želja ostvarila ili samo mi maštamo kako ćemo se osjećati kad se ona ostvari i onda kad je došlo do konkretnog ostvarenja nema nekih naročitih emocija jer smo ih već kroz maštu doživjeli. Postaje jasno da je svaka naša želja samo sredstvo da bi smo iskusili odredjenu emociju.
Ono u čemu znamo kao ljudi da griješimo je da smo previše kruto vezani za odredjenu želju. Dakle, vjerujemo da ako nam se odredjena želja ne ostvari nikad srećni nećemo biti. To uvjerenje potiče od neznanja da se iza želje kao što je i objašnjeno krije potreba da se osjeti odredjena emocija. Medjutim, sad kad smo osvijestili da mi zapravo ganjamo emociju a da je želja samo simbol te emocije možemo postati fluidniji i emocije tražiti van odredjenih želja. Kad svjesno analiziramo koji je motiv iza želje tj koja emocija teži da kroz želju bude zadovoljena mi tad možemo pronaći veliki broj drugih načina da ta emocije bude zadovoljena. Na tom putu često želja za koju nam se nekad činilo da je jedino što je bitno može čak i prestati da postoji a sve uslijed toga što sve emocije koje su tražile da budu zadovoljenje kroz tu želju već su na neki drugi način proživljenje.
Polako smo došli do same poente današnjeg teksta.
Svima nama je poznato da na ovom našem svijetu postoje društvene norme koje propisuju šta sve treba ostvariti da bi bili srećni. Medjutim, te društvene norme su previše krute i fiksne da bi se svako uklapao u njih, one ne ostavljaju prostora za individualne razlike medju ljudima. Norme iako im je cilj da obezbijede sreću često to ne uspijevaju jer svaka individua po različitom kriterijumu mjeri sreću i uspijeh. Tad može doći do problema jer ako svoje ciljeve postavljamo uzimajući u obzir norme a ne sopstvene emocije rizikujemo da budemo na kraju puta nezadovoljni i neispunjeni.
Sad kad smo spoznali da se iza svake želje krije emocija koja traži zadovoljenje moći ćemo kvalitetnije da postavljamo svoje ciljeve. Cilj vrijedi samo onoliko koliko nam zadovoljstva donosi. Često se smatra da za život vrijedan življenja treba ostvariti velike uspjehe na svim poljima jer je to jedini način da možemo biti sreći. Medjutim, ono što je za nekoga ostvarenje najvećeg sna za drugog može biti prava noćna mora. Jedino uvažavanjem sopstvene individualnosti i jedinstvenosti može se ići putem ka ličnoj sreći i uspjehu. Samo onda kad uvažavajući sopstvene emocije i vodeći se njima postavljamo ciljeve jedino tad ti ciljevi mogu biti ispunjavajući.
Cilj je samo simbol emocije koju želimo da osjetimo.
Ne postoje mali i veliki uspjesi, postoje samo lični uspjesi. Grandioznost je iluzija. Više je ponekad manje i nekad je predsjednik države manje srećan i zadovoljan od prodavca voća na pijaci.
Uspjeh se mjeri jedno zadovoljstvom.
