Mjesec dana manifestacija
Ako pažljivo pogledate svoju fizičku realnost, sve njenje aspekte, dobijate sliku vaše unutarnje realnost, dakle vaših misli, emocija, uvjerenja. Vaša vanjska realnost je tačna replika vaše unutrašnje realnosti. To je zato što našom prostorno vremenskom dimenzijom upravlja zakon privlačenja, koji reflektuje našu unutrašnju realnost kao spoljašnju, tako da ga slobodno možemo nazvati zakon ogledala.
U prirodi našeg univerzuma je ekspanizija a mi, kao neodvojivi dio univerzuma, svojim kreiranjem pomažemo ekspanziji, jer univerzum kroz nas spoznaje sebe i kroz naše kreacije se širi. To znači da nam je svima data moć da kreiramo ono sto želimo. Sama činjenica da nešto želimo je prvi znak da to može biti naše. U suštini kreiranje je jednostavno. Medjutim, odrastajući, pod uticajem porodice, okoline, skole, drustva i sl stičemo razna ograničavajuća uvjerenja koja su barijera izmedju nas i onoga što želimo. Problem sa uvjerenjima je da su najčešće nesvjesna i da upravljaju našim životom tj našim ponašanjem. Naše ponašanje dovodi do odredjenih ishoda. Mi zatim, gledajuci te ishode, jačamo uvjerenje. I tako sve u krug.
Kada je u pitanju kreiranje većina ljudi tu ideju odbacuje. Ima onih koji je prihvataju svjesno ali na nesvjesnom nivou ne vjeruju u to da imaju moć kreirati svoju realnost. Iako kažu, pa možda čak i afirmiraju svakodnevno "ja sam kreator svoje realnosti", njihove riječi i njihova djela se ne poklapaju.
Evo primjer osobe koja, iako kaže da vjeruje u svoju moć kreiranja realnosti svjesno, svojim akcijama podsvjesno pokazuje da u to apsolutno ne vjeruje.
Ivana želi u decembru da manifestuje 2000 eura kako bi porodicu povela na doček Nove godine u ekskluzivnom hotelu na nastup popularne pjevačice. Ivana zamišlja kako dobija ček na 2000e, vidi sebe kako skače od sreće, kako uzima telefon i obavještava porodicu šta je za njih pripremila. Zatim zamišlja sebe u novoj haljini kako se divi sebi u ogledalu i kako ulazi u taksi, koji je vozi do ulaza hotela gdje je čeka porodica. Svi su prelijepo obučeni i veseli. Zajedno ulaze u Novu godinu, nikad srećniji...
Medjutim decembar je počeo i lagano teče ali od manifestacije ništa. Ivana istrajava u vizualizacijama, ali manifestacija nikako da desi. Već je kraj mjeseca i Ivana idalje afirmira "ja kreiram svoju realnost" potpuno gluva za mali glasić koji negdje u pozadini govori "ma ovo su sve gluposti, da kreiraš realnost do sad bi nešto izkreirala".
Primjećujemo da je Ivana teoretski sve odradila. Ali rezulatat je izostao. Zašto? Jer ona apsolutno ne vjeruje da kreira realnost. I toga je apsolutno nesvjesna. Da u to vjeruje nazvala bi hotel i rezervisala mjesta za sebe i porodicu. Toliko je jednostavno. Osoba koja vjeruje da kreira realnost rezerviše mjesto kao da već ima novac. A novac, kad se tako djeluje, neizostavno dolazi.
To je upravo ono što razdvaja ljude koji imaju rezultate i one koji ostanu bez manifestacija. Akcija u skladu sa manifestacijom. Djelovanje kao da je manifestacija već bila.
Ali hajde da budemo realni. Većina nas kojima se svidja ideja da kreiramo realnost i koji čak primjenjujemo preporučene metode, kao što su afirmacije, vizalizacije i sl u suštini ne vjeruje da to može. Ako hoćete da znate da li podsvjesno vjerujete ili ne vjerujete da ste kreator samo pogledajte da li vam se manifestacije ostvaruju. Ako ne ili rijetko kad, čestitam vam jer ste uprav postali svjesni podsvjesnog uvjerenja.
I to je zapravo prvi korak. Svjesnost da u dubini apsolutno ne vjerujemo da smo kreatori svoje realnosti.
Jednom kad postanemo svjesni uvjerenja mi ga možemo malo po malo promijeniti. Neka uvjerenja nestanu samom činjenicom da smo postali svjesni da ih imamo, dok neka su previše jaka i čak i kad se osvijeste treba vremena da prepoznamo sve misli, emocije i ponašanja koja proizilaze iz tog uvjerenja.
Kad je upitanju uvjerenje "ne kreiram svoju realnost (zrtva sam okolnosti)" smislila sam metodu koju sam lično isprobala i koja provjereno djeluje. Suština ove metode je da se postepeno uvjeravamo tj gradimo novo uvjerenje da kreiramo realnost. A to radimo tako što počinjemo od najmanjih mogućih stvari. Razlog tome je što je nešto manje manja je količina otpora, samim tim raste vjerovatnoća manifestacije. Kako počinje da dolazi do manifestacija, sve više i više vjerujemo u svoju sposobnost kreiranja i time lagno pravimo temelje novom uvjerenju, koje sve više i više biva jačano dokazima tj konkretnim manifestacijama.
Kao što sam naslov teksta kaže, ta metoda se zove "Mjesec dana manifestacija".
Potrebna vam je sveska, mada možete bilježiti na odredjenom mjestu u telefonu ili kompjuteru. Apsolutno je svejedno. Ja sam u svesci jer volim da pišem.
Bitno je da se sebi obavežete da ćete u sledećih mjesec dana svakog dana u svesci upisati po jednu odredjenu želju/buduću manifestciju. Dakle, nema preskakanja dana, nema nadoknadjivanja sledeći dan, čvrsto odlučite da ćete mjesec dana odvojiti 10ak minuta da upišete manifestaciju.
I zatim počnete sa najjednostavnijm stvarima. Neki od mojih prvih zapisa su bili : da dobijem komplimet, da me neko grešom pozove na telefon, da vidim na TVu jahače na kamilama, da dobijem sitni poklon... Dakle nešto toliko jednostavno, da ne osjećate otpor prema mogućnosti da se ostvari. Ovo je zabavna metoda tako da budite kreativni.
Kad u svesci napišete manifestaciju, par minuta vizalizujte ostvarenje i zatim ostavite svesku. S obzirom da su upitanju sitne manifestacije, bez puno otpora, najvjerovatnije ćete tokom dana i zaboraviti na njih a to je upravo ono što povećava mogućnost manifestacije. Čim na nju zaboravite, mičete otpor i vezanost za ostvarenje.
Jedna zanimljivost koju sam ja primijetila u toku svojih mjesec dana je da nakon što zapišem manifestaciju, vizalizacija ostvarenja mi apsolutno nije bila potrebna. U početku sam vizalizovala da bi se kasnije toga skroz ostavila. Zapišem ujutru uz kafu i zaboravim na to do onog trena kad se ostvari. Medjutim, u početku iskoristite vizalizaciji kao simbol koji doprinosi ostvarenju, a vremenom ćete se uvjeriti da vam nije potrebna.
Moje manifestacije su se ostvarivale na sledeći način: neke u roku od par minuta, neke za par sati, nekima je trebalo nekoliko dana a nekim i dva mjeseca. Ali na kraju se manifestovalo 95 posto njih. Neke su se ostvarile više puta.
Bitno je da počnete od malih stvari i kako se budu manifestovale lagano idite ka većim jer ćete dobijati sa svakom manifestacijom samopouzdanje da ipak vi kreirate realnost. Što su manifestacije manje manja je i vezanost za ishod jer zamisljate nešto što vam naročito i ne treba. Ali kako manifestacije budu dolazile sve više i više jačaće novo uvjerenje, smanjivaće se otpor i veće manifestacije će dolaziti lagano kako i one male.
Želim vam uspijeh u manifestovanju,
Katalena
