U okovima uvjerenja, dio I

U okovima uvjerenja, dio I
Unsplash/Alexander Krivitskiy

Da li ste se nekad zapitali zašto naš život izgleda onako kako izgleda. Šta je to što je odredilo da naša stvarnost izgleda na odredjeni način? Ako malo bolje pogledamo shvatićemo da svako od nas živi potpuno jedinstvenu verziju stvarnosti. Najbolji način da to provjerimo je da sledeći put kad se sa nekim ne budemo mogli oko nečeg složiti uzmemo u obzir da kako se nama naše mišljenje čini u potpunosti tačnim tako se i toj osobi njeno mišljenje stopostotno čini tačnim. Istina je da oba mišljenja jesu tačna.

Svako od suprostavljenih mišljenja je u stvarnosti osobe koja to mišljenje ima u potpunosti tačno i mnogo puta dokazano i potvrdjeno. Da postoji samo jedna verzija stvarnosti onda bi samo jedno mišljenje moglo da bude tačno. S obzirom da postoji bezbroj verzija stvarnosti tako postoji i bezbroj tački gledišta. I svaka je sa svoje pozicije ispravna.

Takodje ćemo se ako pogledamo na stvarnost složiti da neki od nas žive mnogo kvalitetnije verzije stvarnosti nego drugi. Nekima je svakodnevna realnost ono što je drugima neostvariva bajka. Medjutim, ako je odredjena verzija stvarnosti dostupna jednima šta to odredjuje da takva ili bolja vezija ne bude dostupna drugima?

Neiskusni tragalac za istinom može odmah reći da je to tako zato što drugi imaju više sreće ili da su drugi imali više pomoći od strane porodice i okruženja i da su drugi na napošten način stekli ono što svi ostali mogu samo da sanjaju. U ovim tvrdnjama ima vrlo malo istine, većina je potpuna iluzija. To malo istine odnosi se na pomoć u vidu porodice i okruženja, ali ne na način na koji mislimo. Najočigledniji razlog može biti taj da oni koji su imali pomoć porodice i okruženja su samim svojim rodjenjem došli u povlašćenu poziciju, ali to nije ono o čemu ja želim da govorim, iako je to naravno tačno.

Razlog zašto su porodica i okruženje bitni je taj što od djetinjstava okruženje programira čovjeka za uspješan ili neuspješan život, za život ispunjen obiljem ili oskudicom na svim poljima. Kako se zapravo dešava taj proces? Dijete se rodi bez ikakvih uvjerenja o stvarnosti u kojoj se rodilo. Ono kroz posmatranje okoline i najbližih srodnika donosi zaključke kako ovaj svijet funkcioniše, ti zaključci bivaju iznova i iznova potvrdjivani i tako postaju temeljna uvjerena kojima se osoba vodi kroz život.

Uvjerenja isključivo zavise od okruženja u kojem je dijete odrastalo. Isto dijete da je odraslo u potpuno drugom okruženju imalo bi uvjerenja koje diktira to okruženje. Zato često možemo primijetiti da djeca žive živote svojih roditelja, biraju ista zanimanja, biraju slične osobe za bračne partnere, prave iste greške ili uspjehe, imalu iste bolesti zavisnosti... To je program koji su usvojili i koji ne mogu da ne žive.

Od neprocjenjivog je značaja da razumijemo zašto okruženje u kojem smo odrasli igra veoma bitnu ulogu u tome kako će naš život izgledati. Sve što smo odrastajući posmatrali nesvjesno nas je oblikovalo u to što danas jesmo. Naučnici kažu da se ličnost formira do sedme godine života a sve nakon toga je puka reprodukcija naučenog ponašanja. U periodu od rodjenja pa do sedme godine svijest djeteta nije dovoljno razvijena da razlikuje koja uvjerenja je pametno prihvatiti a koja treba što dalje odbaciti od sebe. Tako mlado dijete ne može da razdvoji šta je tačno a šta ne, šta je korisno a šta može da bude i pogubno. Ono jednostavno usvaja sve ono što karakteriše njegovo okruženje. To je jedina istina za koju ono u tom periodu zna.

U odraslom dobu ponavljamo sve ono što smo kao dijete naučili. Imamo uvjerenja koja smo tad stekli i u skladu a tim uvjerenjima živimo svoj život. Najtačnije rečeno je da nam upravo uvjerenja diktiraju kvalitet života. Iako potpuno nesvjesna, ona su ta koja drže kormilo. Uvjerenja predstavljaju filter kroz koji posmatramo stvarnost. Iz uvjerenja nastaju misli koje mislimo, iz misli nastaju naše odluke koje sprovodeći ih postaju naše ponašanje. Naše ponašanje dovodi do reakcija okolike koja potvrdjuje naše uvjerenje.

Osoba koja ima duboko uvjerenje da je ovaj svijet neprijateljski nastrojen će se u cilju zaštite sa sumnjom, podozrivošću i agresijom odnositi prema ljudima u svojoj okolini. Ti ljudi će prema tako nastrojenoj osobi imati gard i odbojnost. Primjećujući samo njihovu reakciju ali ne i svoje ponašanje koje izazaiva takvu reakciju kod okoline ta osoba će sve više i više biti utvrdjena u svom temeljnom uvjerenju da je ovaj svijet neprijateljsko mjesto.

Kroz ovako podrobno objašnjenje ne možemo a da ne uvidimo da uvjerenja možemo uporediti sa okovima koji ne dopuštaju da dosegnemo veću dimenziju u kvalitetu svog života. Medjutim, tome ima lijeka. Moć uvjerenja je velika ali je moć svjesnosti još veća.

Nataviće se...

.....................................................

Ukoliko želite pomoć na putu spoznaje i transformacije uvjerenja, kontaktirajte me na:

info@katalena.blog