Zašto nismo dovoljno dobri?
Britanska psihološkinja i hipnoterapeutknja Marisa Pir smjelo tvrdi da osjećaj da nismo dovoljno dobri predstavlja pandemiju koja vlada svijetom. Niko nije poštedjen.
Kad malo bolje bacimo pogled na naše društvo postaje jasnije zašto malo ko, ako i iko, odraste sa temeljnim uvjerenjem da je dovoljno dobar. Svi mi u većoj ili manjoj mjeri imamo osjećaj da takvi kakvi jesmo, dakle bez ikakvih spoljašnjih faktora poput izgleda, talenata, sposobnosti i sl, jesmo dovoljno dobri. Porijeklo uvjerenja da nismo dovoljno dobri seže daleko u prošlost.
U procesu vaspitanja i socijalizacije roditelji ohrabruju one naše osobine koje se smatraju društveno prihvatljivim dok one koje su nepoželjne sankcionišu. Sankcionisanje najčešće ide kroz posramljivanje jer ne zadovoljavamo tudje kriterijume. Bivajući u takvom sistemu podsvjesno dobijamo poruku da nismo dovoljno dobri.
Sledeća stepenica je školski sistem koji dodatno utvrdje već formirano uvjerenje. Kroz ocjenjivanje i poredjenje znanja i sposobnosti opet se susrećemo sa kriterijumima koje treba dosegnuti. Ne uspijemo li zakjučak koji ide direktno u našu podsvijest je da nismo doljno dobri jer na tom putu niko nam ne objasni da ocjene predstavljaju nivo upamćenosti odredjenih informacija a ne nivo koliko vrijedimo i koliko smo dobri.
Ovo su samo neke od karikaka koje učestvuju u formiranju ovog uvjerenja.
Priroda temeljnih uvjerenja je da se formiraju veoma rano u djetinjstvu. Jednom formirano uvjerenje kroz proces samopotvrdjivanja sve više i više jača i sve više i više dokaza kreira da bi samo sebe potvrdilo. To znači da jednom kad se uvjerenje oformi sami ćemo podsvjesno birati situacije koje će to uvjerenje potvrdjivati. Kroz konstantne potvrde ono sve više i više jača i opet stvara sve više i više potvrda. To je začarani krug iz kojeg je teško izaći. Osoba koja veoma rano kroz proces socijalizacije stekne uvjerenje da nije dovoljno dobra će kroz život konstantno proživljavati okolnosti koje će to uvjerenje jačati. Čak štaviše ta osoba će sama sebe dovoditi u situacije koje će u sebi nositi jasnu poruku "nisi dovoljno dobar/dobra"
Jos jedna od karakteristika temeljnih uvjerenja je da su potpuno nesvjesna. To znači da posedujemo uvjerenje da nismo dovoljno dobri ali smo potpuno slijepi za tu činjenicu. Iako se to uvjerenje konstantno, na dnevnoj bazi, manifestuje u našem životu kroz naše ponašanje i odluke ipak ne uspijevamo to da objektivno sagledamo i spoznamo. Čak i da nam neko kaže i ukaže većina nas bi tu činjenicu izričito odbila. Neko bi se čak i uvrijedio kako smo se usudili da pomislimo da on/ona za sebe smatra da nije dovoljno dobar/dobra. Medjutim riječi su jedno a djela su nešto sasvim drugo. To znači da neka osoba koliko god odbijala činjenicu da posjeduje ovo uvjerenje njeno ponašanje može govoriti sasvim suprotno.
Svaki put kad ostajemo tamo gdje očigledno ne dobijamo poštovanje koje zaslužujemo nepogrešivo upućuje da na temeljnom nivou ne vjerujemo u svoju vrijednost. Poslovni odnosi gdje se naša snaga izrabljuje a dostojanstvo gazi do maksimuma a za to dobijamo minimalan novac ili taj novac i ne dobijeamo jer postoje primjeri gdje ljudi mjesecima ostaju na poslu ne primajući plate direktan su pokazatelj niske svijesti o sopstvenoj vrijednosti. Isto tako ljubavni odnosi gdje su naše potrebe zanemarene i gdje nezadovoljstvo cvjeta godinama a uprkos tome ostajemo tu gdje jesmo takodje govori o istom problemu. Nemogućnost da postavimo jasne granice u odnosu sa ljudima takodje je simptom ovog uvjerenja. Trudimo se da i na svoju štetu budemo dobri prema ljudima ne bi li ih uvjerili da smo vrijedni i dobri. Potrebna nam njihova potreba sopstvene vrijednosti toliko jako da čak i sebe na tom putu gubimo. Zatim, nevodjenje računa o svom zdravlju i fizičkom izgledu pokazuje da toliko sebe malo cijenimo da dopuštamo da se zapustimo.
Sve ovo je tako što priroda našeg ega ne dopušta da sebi priznamo da se osjećamo nedovoljno dobrim. Da bi ego izbjegao sram i krivicu te spoznaje poslužiće se mehanizmima odbrane tj koping mehanizmima. To jednostavno znači provešćemo život pokušavajući da dokažemo da smo dovoljno dobri. Medjutim to je linija horizonta koja koliko joj se približavamo ona se srazmjerno udaljava. Mehanizmi odbrane kojima se branimo i kojima u isto vrijeme pokušavamo da dostignemo osjećaj da jesmo dovoljno dobri su brojni.
To može biti ganjenje akademskih dostignuća. Ni slučajno ne poričem značaj obrazovanja ali na tom putu malo ko izbjegne zamku ega koji kroz obrazovanje izvlači osećaj dominantnosti u odnosu na druge. Logično se može zaključiti da čim ego izvlaći osjećaj sopstvene vrijednosti iz obrazovanja radi to kao kompenzaciju za primarni osećaj nedovoljne vrijednosti. Što smo obrazovaniji to nam se čini da više vrijedimo. Kome je potrebno obrazovanje da bi se osjećao vrijednim temeljno poseduje uvjerenje da nije dovoljno dobar.
Kao što nevodjenje računa o svom fizičkom izgledu može biti pokazatelj osjećaja da nismo dovoljno dobri isto tako preveliki akcent na fizički izgled može ukazivati na isti problem. Razni režimi ishrane, treninzi, estetske korekcije, prevelika količina šminke i sl ne mogu a da ne potvrde da nam je potrebno odredjeno unapredjenje da bi sobom bili zadovoljniji. Industrija estetske hirurgije i kozmetičkih proizvoda ostvaruje milionske profite zahvaljujući našem dubokom osjećaju da nismo dovoljno dobri.
Materijalna posedovanja i opsesivno gomilanje istih takodje predstavlja slučaj kad osoba mora da stvori spoljašnju potvrdu sopstvene vrijednosti jer je u samom sebi ne može pronaći. Sto više imamo to više osjećamo da vrijedimo. Mjerimo sopstvenu ali i tudju vrijednost po količini posedovanja materijalnih dobara. Nas duboki osjećaj vrijednosti i sigurnosti u postojanost te vrijednosti vezan je za materijalna dobra. U slučaju da materijalna dobra nestanu identitet se ruši. Mnogi to fizički ne prežive.
Nabrojala sam samo nekoliko primjera ponašanja koja ukazuju na podsvjesno postojanje uvjerenja da takvi kakvi jesmo nismo dovoljno dobri. Takodje sam navela i par primjera kako naš ego kompenzuje osjećaj da nismo dovoljno dobri. Želim reći da mojih par primjera predstavlja samo vrh ledenog brijega jer kad bih navodila sva moguća ponašanja koja ukazuju na postojanje ovog uvjerenjenja i sve načine na koje to kompenzujemo knjiga bi mogla biti napisana (što najvjerovatnije uopšte nije loša ideja). Svrha ovog teksta je da ukaže da koliko god se opirali činjenica je da najvjerovatnije posedujete ovo uvjerenje i da ga na odredjeni način manifestujete. Na vama je da kroz svjesno i objektivno posmatranje sebe otkrijete kako se manifestuje a ja ću vam u sledećem tekstu dati par korisnih alata kako se osloboditi tog uvjerenja i kako formirati novo.
.....................................................
Ukoliko želite da naučite kako promijeniti temeljna uvjerenja kontaktirajte me na:
