Balans mora biti uspostavljen
Svjesnost-posebno stanje svijesti, u isto vrijeme dostupono svima ali ipak nedostižno većini. Nešto svima nama zajedničko, bez obzira na sve različitosti u formi. Svjesnost je van forme fizičke realnosti. Sveprisitna i vječna. Iskra božanskog u nama.
Iako se svjesnost ne može riječima opisati mogu se opisati njene posljedice. Postajući svjesni dobijamo osjećaj kao da smo se udaljili jedan korak iza svog uma i dobili mogućnost da ga posmatramo. Posmatramo sebe kao što bi posmatrali drugog ili kao što bi posmatrali film na TV ekranu.
Počinjemo da vidimo da je sve oko nas naše ogledalo. Da je svaki pa čak i najmanji segmenat naše realnosti hologramski odraz nas i naše lične vibracije. Mi smo uzrok dok je fizička realnost samo posljedica. Ta spoznaja nosi sa sobom veliki teret lične odgovornosti za stanje sopstvenog života ali isto tako donosi moć preuzimanja kontrole.
Uzimamo stvari u sopstvene ruke. Postajemo kreator.
Počinjemo da uvidjamo toksične obrasce ponašanja koje ispoljavamo. Odjednom vidimo da nisu za sve drugi krivi a mi jadna mala žrtvica protiv koje se svijet urotio već uvidjamo kako svojim akcijama dovodimo do toga da drugi manifestuju svoju agresiju kao odgovor na našu ličnu. Postajemo svjesni svog ega i njegovog destruktivnog uticaja na medjuljudske odnose.
Sve do sad napisano, napisao je uzgred ne bi li se naglasilo značaj svjesnosti i njene uloge na putu duhovnog napretka. Medjutim, danas želim pisati o posebnom zakonu koji sam, kroz moć svjesnosti i posmatranja, primijetila da postoji. Zakon kojem svi podliježemo i koji nepristrasno biva primjenjen na sve nas. To je zakon uzroka i posljedice.
Svako djelo je uzrok koji nosi sa sobom istovjetnu posljedicu. To je jednačina u kojoj je posljedica niti manja niti veća već uvijek jednaka uzroku. Priroda naše realnosti je težnja ka balansu. Svako naše djelo bilo dobro bilo loše čini da se balans malo poremeti. To je uzrok. Nakon toga slijedi posljedica koja predstavlja ponovno uspostavljanje balansa.
Zakon uzroka i posljedice je potpuno ravnodušan na to da li su naša djela dobra ili loša jer je priroda naše prostorno vremenske realnosti dualnost. I dobro i zlo su dvije strane istog novčića. Ovaj zakon je odgovoran da u skladu sa našim djelom proizvede identičnu posljedicu i tim realnost vrati u stanje balansa.
Jednostavno rečeno svako dobro ili loše djelo ima za posljedicu djelo koje je isto toliko dobro ili loše. Naši postupci koji predstavljaju uzrok bivaju nagradjeni jednakim posljedicama. Taj princip i djelovanje tog zakona se ne može izbjeći. Jedini način je da ga prvo spoznamo a zatim djelujemo u skladu sa njim na način na koji naše posljedice bivaju za nas prijatne.
U Univerzumu u kojem je sve što postoji sastavljeno od jedne energije nemoguće je nekom nešto dobro ili loše uraditi a da istovremeno to isto ne uradimo sami sebi. Zakon uzroka i posljedice je tu da nas uvijek bez izuzetka podsjeti na to. I ukoliko dovoljno puta na sostvenoj koži osjetimo efekat djela koja smo uradili drugima postoji nada da ćemo konačno uvidjeti koju štetu sebi radimo svojim lošim djelima a sa druge strane kako su slaki plodovi dobrih postupaka.
.....................................................
Ukoliko želite pomoć na putu spoznaje i praktične primjene zakona uzroka i posljedice, kontaktirajte me na:
