Tajne Univerzuma drevnih mistika, dio III

Upoznajte i spoznajte kroz ovaj kratki serijal tajne Univerzuma koje postaje od pamtivijeka, koje su drevni mistici čuvali kao najveće blago a koje u novije doba dobijaju na popularnosti i postaju dio kolekivnog znanja.

Tajne Univerzuma drevnih mistika, dio III
Unsplash/Mick Haupt

Zakon privlačenja/ogledala

U osnovi ovog zakona je da slično privlači slično. Objašnjenje koji još dublje doseže istinu je da sve što postoji kao dio naše unutrašnje realnosti će se manifestovati kao naša spoljašnja realnost. To tako biva uslijed vibracija i frekvencija. Sve što možemo zamisliti ima svoji vibraciju i vibrira na različitoj frekvenciji. Čak i najmanja misao, koja je dio naše unutrašnje realnosti, ima svoju vibraciju i ona traži vibracijsko poklapanje sa materijalnim oblikom iste vibracije, što se manifestuje kao dio naše fizičke realnosti. Zakon privlačenja su populizovale brojne knjige moderne književnosti ali znanje o tom zakonu se provlači kroz najstarije zapise čovječanstva. Medjutim, savremene knjige su zakon privlačenja predstavile samo kao sredstvo za ostvarenje želja i ništa više od toga. Iako zakon privlačenja možemo iskoristiti u tu svrhu, to je samo mali dio njegove namjene u našoj prostorno vremenskoj dimenziji. Njegova istinska svrha je da nam služi kao sredstvo učenja, napretka i dizanja svijesti kroz efekat ogledala. U suštini je jednostvno, sve što primijećujemo kao dio naše fizičke realnosti: naše okruženje, stil života, imanja, nemanja, zdravlje, bolest, uspijeh, neuspijeh... je posledica stanja naše svijesti. Gledajući stanje naše fizičke realnosti, uz pomoć zakona privlačenja, postajemo svjesni stanja naše unutrašnje realnosti i u skladu sa tim možemo činiti promjene na bolje.

Vrijeme ne postoji

Spoznaja da vrijeme ne postoji iako od davnina poznata duhovnim učiteljima i misticima sve više u novije vrijeme postaje opšteprihvaćena i u naučnim krugovima. Uprkos tome mnogi ljudi imaju poteškoće ne samo da prihvate ovu činjenicu već i da je istinski razumiju. Od samog dolaska na ovaj svijet programirani smo da vjerujemo da vrijeme postoji. Kako i ne bismo vjerovali kad je svakodnevni život konstruisan tako da je apsolutno podredjen protoku vremena. Svi smo odavno naučili da postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. I tako živimo život, jureći da sve stignemo na vrijeme pri tom ostajući potpunio nesvjesni da je vrijeme ljudski smišljen koncept koji u prirodi naše realnosti apsolutno ne postoji. Vrijeme je izuzetno koristan koncept, koji mnogo olakšava život ali to ne mijenja činjenicu da jeste smišljen koncept. U realnosti postoji samo sadašnji trenutak. Nema prošlosti, nema budućnosti, postoji samo sad. I prošlost i budućnost postoje samo kao misone forme. Sve što nazivamo našom prošlošću postoji samo kao sjećanje i to ne toliko vjerodostojno sjećanje kao što smo ubijedjeni. Naime naučna je činjenica da mozak mijenja sjećanja. Isto tako budućnost postoji samo kao misao. Onog trena kad ta budućnost dodje ona nije ništa drugo do sadašnji trenutak. Sve što postoji, što je postojalo i što će ikad postojati postojaće u vječnom Sad.