Moć meditacije

Moć meditacije
Unsplash/Benjamin Balázs

Meditacija je nešto sa čim smo svi mi makar teoretski upoznati. Potekla kao dio istočnjačkih filozofskih i religijskih učenja malo po malo osvojila je i zapad da bi u savremeno doba postala dio života miliona ljudi širom planete. Mogla bih ovog trenutka na pretraživaču pronaći makar 10 naučno potvrdjenih razloga zašto je meditacija dobra i zašto se preporučuje od strane stručnjaka iz raznih oblasti ali ja bih se radije na tu temu osvrula sa svog stanovišta i iz svog ličnog iskustva.

Svijet u kojem živimo je izuzetno dinamičan i ispunjen sa bezbroj senzacija koje naša čula konstantno drže aktivnim. Nadražaji spoljašnjeg svijeta iako sa sobom nose brojna zadovoljstva ipak imaju tu negativnu osobinu da nas odvlače od nas samih i svega onoga što čini naš unutrašnji svijet. Osoba može planetu sa kraja na kraj obići i upoznati razne kulture i običaje a da nije izdvojila makar sat vremena u cijelom svom životu da istinski udje i upozna sebe.

Naš unutrašnji svijet je poprište brojnih temeljnih uvjerenja, programa ponašanja, stavova, svidjanja, nesvidjanja i sl. Sve navedeno proizvodi misli koje sa sobom donose emocije. Mnogo toga se dešava na nesvjesnom planu. Buka u našim glavama je zaglušujuća. Kovitlaju se misli bez početka i kraja a mi smo nesposobni da izadjemo iz tog začaranog kruga. Prepušteni smo im na milost i nemilost. Onda kad imamo lijepe misli osjećamo se dobro. Medjutim, kad naidju ružne misli sve ono predjašnje srećno i mirno stanje nastaje i mi sada osjećamo ljutnju, bijes, tugu i brigu koje su novonaišle misli sa sobom donijele.

Često iako smo odrasli ljudi padamo na istim greškama i ne uspijevamo da napredujemo tokom života. To bude zato što postoje u nama samima faktori koji nas sprečavaju ali ipak ostajemo nesposobni da ih primijetimo. Znamo sve vijesti sa političke scene, sve novosti sa društvenih mreža, ispunjeni smo tolikim brojem nepotrebnih informacija ali odgovor na pitanje zašto nam u životu ne ide ne umijemo da damo.

Upravo je meditacija vrhunsko sredstvo da naš unutrašni svijet bude osvijetljen i sagledan objektivim okom. Meditacija dakle predstavlja svjesnu namjeru da se odupremo ometanjima spoljašnjog svijeta i da se okrenemo prema unutra ne bi li se bliže upoznali sa onim što čini naš unutrašnji svijet. Meditacija ima tu moć da nam utiša buku u glavi i da nas dovede do mjesta apsolutne tišine. Onda kad pronadjemo tišinu možemo da posmatramo  kako se misli radjaju i ne pridavši im ikakvu pažnju kako umiru. Prestajemo da budemo identifikovani sa bukom u glavi i počinjemo da je posmatramo. Uvidjamo kako većina misli koje dolaze su glupe i bespotrebne i odbijamo da im damo pažnju.

Benefite meditacije za koje lično mogu garantovati su:

- Uvidjanje šablone programa ponašanja po kojima funkcionišemo;

- Spoznaja temeljnih uvjerenja koja nas drže u okovima od kad postojimo;

- Moć transformacije neželjenog u željeno;

- Pojačana senzibilnost za glas intuicije;

- Iznenadne inspiracije i ideje.

Ukoliko vas je dosadašnja priča ubijedila da meditaciji treba dati šansu evo nekoliko načina kako da postane dio vašeg života:

Vodjene meditacije

Ovo predstavlja najbolje rješenje za početnike. Na yt ima izuzetno veliki broj kanala na kojima se može naći čitava lepeza vodjenih meditacija. Od onih desetominutnih do nekih koje traju preko sat vremena. Ovo može biti idealan početak za nekog ko nema iskustva sa meditacijama jer će kroz tudje tehnike steći dovoljno znanja da stvara svoje.

Disanje

Iako se čini veoma jednostavno posmatrati svoje disanje nije lako. Razlog tome je što iako krenemo u meditaciju sa jasnom namjerom da posmatramo svoje disanje misli se veoma brzo umiješaju i prije nego što postanemo svjesni već smo uveliko prestali da posmatramo disanje i upleli se u scenarije u glavi. Medjutim, to je noramlno. Pažnju treba vratiti na disanje i tako neprestano sve vrijeme koje smo odlučili da meditacija traje. Kako budemo napredovali tako će nam koncentracija biti jača a upadi misli redji i kraći.

Posmatranje spoljašnjih senzacija

Za ovu vrstu meditacije priroda koja je ispunjena sa velikim brojem prizora, zvukova pa čak i mirisa je idealno mjesto. Ukoliko se nadjemo pored rijeke svjesno možemo slušati zvuk vode. Isto tako možemo slušati zvuk vjetra, ptica i insekata. Takodje, možemo svjesno obračati pažnju na mirise koji nas okružuju. Oni su u šumi blagi i suptilni i treba poprilična koncentracija da bi se osjetili. Da bi smo posmatrali senzacije čula dodira možemo osjećati travu kojom gazimo. Poseno je jak efekat ako smo bosi. Isto tako možemo svjesno posmatrati čulom vida odredjeni objekat. Princip je isti. Kad se misli umiješaju svjesno se vratiti senzaciji.

Posmatranje unutrašnjih senzacija

Ova metoda je poprilično fascinantna i meni jedna od omiljenih. Kada se nadjemo u situaciji da osjećamo neku odredjenu emociju tad je treba primijeniti. Posebno je preporučljiva kad dodje do neke od negativnih emocija poput ljutnje, bijesa, tuge i sl. Tad trebamo isključiti spoljašnji svijet i okrenuti se direkt prema unutra ne bi li svjesno posmatrali misli i emocije kao i fizički efekat koji proizvode u organizmu. Ako obratimo pažnju moći ćemo da lociramo u kojem dijelu tijela se nalazi emocije i tad je treba posmatrati kao što bi smo posmatrali veoma zanimljiv film na tv ekranu. Svaka emocija ima fizičku manifestaciju u tijelu a mi smo u stanju da to posmatramo. Na ovaj način emocija biva proživljenja i otpuštena a ne potisnuta.

Ovo je samo nekoliko od nevjerovatno velikog broja metoda kojima se može praktikovati meditacija. Medjutim, nema te metode kojom se može izbjeći potrebna doza discipline i posvećenosti. U početku tijelo će se buniti protiv meditacije. To će se ispoljavati kroz potrebu da se promijeni položaj tijela, da ustane, da se odloži za kasnije i sl. Sve to treba posmatrati i ne ići za tim impulsom. Um je gospodar a tijelo sluga. Tijelo i njegovu potrebu da vlada trba pobijediti. Vremenom kroz praksu ne samo da postaje lakše discipinovati se već praksa meditacije postaje ne samo istinsko zadovoljstvo nego i prijeka potreba.