Očekujući praznike
29, april, 2024, ponedeljak.
18.51h
Približavaju se kako prvomajski tako i vaskršnji praznici. Na poslu ću biti čitavh šest dana slobodna. Tokom marta i aprila željno sam očekivala taj mini odmor. Vrijeme će najvjerovatnije biti lijepo i moći ću da ga provedem onako kako želim bez da to što želim bude podredjeno obavezama. Praznici će biti period aktivnog odmora.
Za početak konačno se vraćam trčanju jer je stavrno krajnji rok da to uradim. Trka će biti krajem maja i moram uhvatiti poslednju šansu za pripremu da bih distancu mogla istrčati do kraja. Osim trčanja treba posjetiti i teretanu nekoliko puta što će zavisiti od radnog vremena tokom praznika. Posvetiću se kako pisanju tako i doradi mog poslovnog projekta kao i prikupljanju informacija o potencijalnom proizvodjaču. Čitaću kako klasike engleske književnosti* tako i odredjenu stručnu literaturu iz oblasti psihologije** ali i savremeno self improvement štivo***. Šetnje prirodom će biti svakodnevne.
Moj sistem jeste naviknut na aktivnosti i aktivni odmor će za mene uvijek biti najbolja forma odmora ali ne mogu da se otrgnem utisku da sve aktivnosti koje sam isplanirala osim što je istinski bitno da se njima bavim imaju i svrhu da mi skrenu pažnju sa toga da je period praznika period druženja i izlazaka koji su meni nedostupni uslijed nedostatka društva.
30, april 2024
18.52h
Ostavila sam auto da se pere i svratila u omiljeni lokal ne bih li popila kafu i napisala par redova.
Dan sam započela veoma rano, oko 7.30h ali se na nenaspavanost ne mogu požaliti jer sam prethodne večeri rano zaspala. Na poslu sam bila veoma kratko jer je radno vrijeme bilo skraćeno uslijed odredjenih dešavanja organizovanih u mojoj varošici. Kako nisam željela da prisustvujem čim sam završila sa poslom sjela sam u auto i pošla do grada na trening. Da bih stigla do teretane potrebno mi je nešto manje od pola sata vožnje. Imam i bližu teretanu, na nekih desetak minuta voznje, ali kad želim da odradim jak i kvalitetan trening za donji dio tijela biram dalju teretanu zbog manje gužve i obimnije opreme. Bližu teretanu biram za dane kad treniram gornji dio tijela.
Kao što već rekoh današnji trenining je bio za donji dio i radila sam:
- Bugarski čučanj sa akcentom na glut, 24 ponavljanja u 4 serije za obje noge s tim što sam nakon svakih šest ponavljanja smanjivala težinu. Poslednjih šest radila sam bez bučice tj samo sa težinom tijela.
- Iskorak prednji kroz teretanu ali na način da mi stopalo koje iskoračuje ide u stranu. Radila sam 4 serije, 24 ponavljanja tj koraka sa 20 kg.
Za poslednju vježbu planirala sam prednji čučanj ali s obzirom da neko ko je prethodno radio nije sklonio težinu sa šipke a bila je poprilično velika a ja već previše umorana da bih najprije za drugim raspremala a tek onda za sebe postavljala kilažu i radila umjesto toga odlučila sam se za:
- Leg press, 80kg, 10 ponavljanja u 4 serije.
Dok pišem shvatam da sam ponijela i elastičnu traku ne bih li za kraj treninga uradila neke izolacijeske vježbe za glut ali sam želeći što prije da dodjem kući na njih potpuno zaboravila.
Na kraju treninga kupila sam u teretani po prvi put proteinsku čokoladicu. Probala sam je tek kad sam došla kući i ni malo mi se nije svidjela tako da sam je dala mami a ja sam popila kafu i čak dvije čaše čokoladnog mlijeka.
Poslednjih nekoliko sedmica uglavnom jedem isključivo proteinsku hranu. Za tu mjeru odlučila sam se ne iz razloga da bih nešto promijenila vezano za svoj izgled već zato što onda kad se jedu u istom obroku proteini i ugljeni hidrati tada nakon obroka dolazi do značajnog pada energije. To je onaj osjećaj posle jakog ručka kad energija pada na minimum i dolazi do velike pospanosti. Izbacujući onda kad mi je energija potrebna, što predstavlja period doručka i ručka, ugljene hidrate dovela sam do toga da se nakon navedenih obroka osjećam se sito ali ne i teško, pospano i bezvoljno. Nema pada u energiji.
Ovaj princip ishrane prebala sam ekperimentalno jer sam htjela da vidim u kojoj mjeri će mi odgovarati i sad kad sam vidjela da ne gubim na težini i da se čak i zdravije i kvalitetnije hranim i najvažnije da nema pada u nivou energije ovo će ako već i nije postati moj standardni sistem ishrane.
1, maj, 2024, srijeda
18.39h
Prvi je dan odmora sam započela kasnije nego ko zna otkad, ustala sam čak u 9 sati. Jutarnja rutina je tekla ustaljenim redom bez imalo žurbe i sa mnogo uživanja. Nakon doručka pošla sam da prošetam šumom.
Šetnju sam iskoristila za duhovnu praksu koja se sastoji u tome da budem prisutna u sadašnjem trenutku. Dakle, ne razmišljati već samo biti. Um koji je konstantno ispunjen mislima nije lako utišati. Na svakih par sekudi prisutnosti i koncentracije dolazi neka misao koja to stanje poremeti. Medjutim, mislima se ne treba opirati već jednostavno se vratiti na prisutnost. Stanje prisutnosti se može postići na razne načine. Mogu se svjesno pratiti koraci i disanje. Mogu se svjesno slušati i gledati zvuci i prizori šume. To je konstantna igra gdje misli preovladaju koncentarciju a onda se javi svjesnost da su misli povratile moć, nakon toga povratak na prisutnost i tako sve u krug.
Povećana prisutnost svjesnosti dovodi do toga da misli budu vidjene. Posmatrati misli znači gledati ih sa odredjene distance kako dolaze i prolaze. Tako sam primijetila da mi je došla misao:
- "Trebala bih da kupim kožnu jaknu".
Onog momenta kad sam čula navedenu misao u djeliću sekunde slijedila je sledeća:
- "Nositi prirodnu kožu je loše i pogrešno".
Tog momenta sam više nego ikad ranije spoznajno uvidjela šta je to što koči ostvarenje želja. Upitanju je otpor koji je sastavni dio većine želja. Jedan dio mene želi moćnu kožnu jaknu dok drugi smatra da je nositi prirodnu kožu loše. To čini da moja želja nije "čista" i da u okviru nje same postoji opozicija koja ometa ostvarenje tj da jedan dio mene pravi otpor dijelu koji želi želju.
Isprativši navedene misli došla sam do zaključka da bih voljela ne samo da pišem o tome već i da to podijelim u video formi. Iako mi je bliska drugarica još odavno savjetovala da snimam videa na temu duhovnosti i samonapretka nikad nisam uradila ništa po tom pitanju. Medjutim, danas sam dobila upravo tu želju. Kad sam se vratila iz šume uzela sam telefon i snimlila dva veoma kratka video zapisa koja objašnjavaju kako to otpori sabotiraju ostvarenje neke želje. Mogu reći da sam snimljenim solidno zadovoljna. Medjutim, ima tu jedan faktor koji me na neki način koći.
Naime pri snimanju videa koristila sam filter koji ne mijenja crte lica ali zagladjuje kožu taka da djelujem na snimku na neki način bolje nego uživo i to mi stvara moralnu dilemu. Iako shvatam sve ljude koji kroz filtere i fotošop čine da na fotografijama izgledaju bolje nego uživo nikad sebi to nisam dopustila da uradim. Svaka fotografija koju bih izbacila na nekoj od društvenih mreža bila bi onakva kakva ja zapravo jesam. Ništa nije bilo povećano ili smanjeno. Kad bih uspjela da dobijem fotografiju koja mi se dopada ja bih je objavila a kad ne bih tad ne bih ništa ni objavljivala.
Mijenjati svoj izgled na fotografijama nije ništa do odraz nesigurnosti prema onome kako u stvarnosti osoba izgleda i nisam ni ja toga poštedjena ali ipak ne želim da povladjujem toj nesigurnosti uljepšavajući sebe na fotografijama. Ipak danas sam uvidjela da nije sve crno ili bijelo. Upala sam u sivu zonu filtera i uljpšavanja.
Da bih bila dovoljno pouzdana u svoj izgled i da bih izbacivala kratke video snimke za koja sam ubijedjena da mogu ljudima biti korisni morala bih koristiti neki filter, makar na početku dok ne bih postala opuštenija sa kamerom. Medjutim, koristiti filter u startu znači da nisam zadovoljna kako izgledam prirodno i to mi je na neki način porazno priznati. Kamera dovodi do tog fenomena da kad sebe gledam na snimku ili fotografiji budem slijepa za svaku vrlinu dok mane dolaze u prvi plan i onda samopouzdanje koje stvori ogledalo kroz objektiv kamere odlazi niz vodu.
Koristiti filter znači uraditi baš ono što sam tvrdila da nikad ne bih.
________________________
Književna djela pomenuta u tekstu:
* Dzejn Ostin - Ema;
** Aleksandar Loven - Strah od života;
*** Robert Grin - Umjetnost zavodjenja.
