Lila Ramonda/Ego identifikacija
Nedavno sam razgovarajući sa drugaricom zaključila da je potrebno samo nekoliko minuta na društvenim mrežama provesti, odgledati par reels snimaka i pročitati komentare ispod i već htjeli - ne htjeli bivamo obaviješteni o najaktuelnijim dešavanjima. Bilo da je u pitanju bilionerska indijska svadba na kojoj je Rijana za milionsku cifru nastupala i pri tom uspjela da izgriješi imena mladenaca do neprepoznatljivosti ili da je Karleuša zablistala na Pariskoj nedelji mode i pri tome pomogla Georgioni Rodrigez da se u svemu tome snadje algoritam se postara da ni jedna "bitna" informacija ne prodje ispod radara.
Tako sam u samo nekoliko minuta provedenih na Instagramu sazala da je nedavno održana Beovizija koja ima za svrhu da izabere srpskog predstavnika na Eurosongu duboko polarizovala javnost. Naime, narod je želio jedno a žiri je odlučio drugo. Takva odluka navukla je mržnju jednog dijela javnosti kako na odredjene članove žirija tako i na samu pobjednicu. Saznavši sve onog trena kad sam izašla iz aplikacije zaboravila sam na pročitano sve dok juče nisam vidjela snimak sa Tik Toka na kojem se nalazi oskudno odjevena pjevačica koja provokativno igra dok pjeva neku folk numeru. Ono što mi je skrenulo pažnju je da pjevačica nevjerovatno liči na pobjednicu Beovizije i ne samo to, na videu piše čak i njeno ime. Iako nemam ništa protiv pjevačice na snimku, njene muzike i garderobe vać na prvi pogled je jasna namjera da se kroz plasiranje takvih snimaka diskredituje pobjednica.
Iako me navedena situacija jeste inspirisala na današnji tekst ja se neću baviti kvalitetom pobjedničke i suparničke pjesme jer nijesam muzički obrazovana da bih to mogla činiti. Ono što bih mogla reći je moja lična preferenca ali ću se i od toga uzdržati jer moje mišljenje je za poentu ove priče irelevantno. Jedino što hoću reći je da razumijem žiri zašto je preferirao pjesmu koja na kraju jeste pobijedila ali u isto vrijeme razumijem motive koji su pokrenuli javnost koja je drugoj pjesmi dala prednost. Ono čime ću se baviti danas je snaga naše identifikacije sa sopstvenim mišljenjem i koliko to može biti štetno a navedena situacija predstavlja savršen primjer i zato je i jesam iskoristila.
Beovizija predstavlja nacionalno takmičenje. Obje pjevačice su predstavnice iste nacionalnosti. Dobar dio javnosti se iz sopstvenih razloga više identifikovao sa jednom pjesmom i sa jednim izvodjačem nego sa drugom pjesmom i drugim izvodjačem. Medjutim, slučaj, sudbina ili žiri je htio da druga pjevačica pobijedi i taj dio javnosti čiji je favorit izgubio kao da je zaboravio da i druga djevojka, iako nije ono čemu su se nadali idalje jeste njihova nacija i njihov predstavnik i da ocrniti nju znači ocrniti sopstvenu naciju i raditi protiv nje znači raditi protiv sebe.
Postavlja se onda pitanje zašto je nacija spremna da jednu svoju "ćerku" diskredituje i ocrni jer je druga "ćerka" izgubila od nje? Odgovor na ovo pitanje donosi jedino razumijevanje ljudi i njihovih obrazaca ponašanje- razumijevanje ega i identifikacije.
Identifikacija najjednostavnije rečeno znači smatrati nešto za dio nas tj neodvojivo od nas. MOJE mišljenje, MOJE dijete, MOJA nacionalnost, MOJA religija... Ego je taj koji kroz identifikaciju doživljava ili osjećaj sopstvene vrijednosti ili ako je to sa čim je identifikovan napadnuto ugroženost.
Hajde radi razumijevanja da sebe zamislimo kao čisto bijelu kovertu. Takvi smo na samom rodjenju. Društveno uredjenje i teritorija na kojoj smo rodjeni diktiraju kakve će markice biti zalijepljenja na tu bijelu kovertu. Jedna markica predstavlja nacionalnost, druga religiju, treća društveni status, četvrta obrazovanje koje smo stekli, peta profesija kojom se bavimo, šesta pripadnost odredjenom sportskom klubu ... Tokom života toliko se markica nalijepi na kovertu da ona zaboravi da je prije svih tih markica postojala kao zasebna i da markice nisu sastavni dio nje već su vremenom nadodate. Ona postoji i dalje kao samostalna i čisto bijela ali uslijed identifikacije sa markicama ona to ne vidi a upravo je ego taj koji čini da markice tj sve ono sa čim smo identifikovani shvatamo previše ozbiljno.
Ego je po svojoj prirodi uzuzetno fragilan i lako se aktivira svaki put kad se desi nešto što osporava njegovu vrijednost. Za ego je to stanje života ili smrti i tad ego nalazi sva moguća sredstva da ono ili onog ko napada njegov osjećaj vrijednosti uništi.
Postaje jasno kad se vratimo na primjer muzičkog takmičenja da svi oni koji mrzeći jednu a voljeći drugu pjevačicu zapravo ne brane poraženu već sopstvenu identifikaciju sa svojim mišljenjem tj svoj ego. U toj se igri odbrane svog ega ne biraju sredstva. Ego je izuzetno kreativan da pronadje način da izokrene stanje stvari. Tako će se na kolektivnom nivou ljudima činiti da je na primjer žiri namjestio glasanje umjesto da sagledaju činjenicu da je možda njihovo mišljenje o vrijednosti pjesme koja nije pobijedila precijenjeno. Ego ne može da podnese da nije u pravu i u želji da dokaze da jeste u pravu može biti poprilično destruktivan kako po druge tako i po sebe.
Kako ego staviti pod kontrolu?
U svjesnosti je lijek. Svjesnost dovodi do prepoznavanja identifikacije i onog momenta kad postanemo svjesni identifikacije ona prestaje da postoji. Moramo prije svega spoznati da mi nismo naša nacija, naša religija pa čak ni naše ime. Sve navedeno su izmišljeni koncepti koji jesu izuzetno korisni za funkcionisanje na ovom svijetu ali nisu stvarni. Ne postoje kao dio prirode već postoje samo kao konstrukcije stvorene od strane ljudi. Da smo se rodili na drugom kraju planete nacija, religija, ime i ostalo bi nam bili sasvim drugačiji. Zašto se onda sa nečim što je toliko lako zamijeniti toliko jako identifikovati?
Ukoliko je navedeno teško inplementirati u svom životu moramo se makar učiti da ne budemo toliko identifikovani sa svojim mišljenjem. To što o nečemu imamo snažno mišljenje ne znači da to mišljenje jeste tačno ili da je tačno u svakom mogućem slučaju. Nama je tačno jer je naše i ponekad van granica našeg uma to mišljenje može biti potpuno bezvrijedno i to je sasvim okej. Koliko je ljudi toliko je i mišljenja.
Svako mišljenje koje dolazi kroz ego identifikaciju teško može biti ispravno. Onda kad postanemo svjesni identifikacije otvaramo put za objektivnija i ispravnija mišljenja. Mišljenje diktirano ego identifikaciom može biti takvo da smatramo da je na primjer naš favorit na muzičkom tamkičenju superiornija od ostalih. To mišljenje van kruga naših istomišljenika može ali i ne mora da bude ispravno. Objektivno mišljenje o favoritu bi moglo biti formirano jedino ako izuzimajući subjektivnost ljubavi i svidjanja prema njemu sagledamo kako dobre tako i loše strane njegovog performansa. Takodje moramo uzeti u obzir koliko kapaciteta imamo da objektivno nešto prosudimo. U navedenom primjeru koliko je naše muzičko znanje da znamo da odredimo kvalitet. U redu je da imamo svog ljubimca ali naš stav da je on najbolji ne mora biti uvijek tačan i to moramo uvijek imati u obzir.
Objektivnost nam je svima dostupna ali ako želimo da riješimo njenu formulu subjektivnost u onoj mjeri u kojoj je to moguće moramo da izbacimo iz te jednačine.
