Uspon i pad
18. maj, 2025, nedelja.
16.32h
Bože koliko je vremena prošlo od kad sam poslednji put sjela za kompjuterom sa namjerom da napišem novi tekst?!? Definitivno mnogo i premnogo više nego što sam planirala i željela. Medjutim, predah je bio nužan jer sam eksperimentisala sa novom životnom filozofijom s obzirom da me je stara dovela do nečega što ako se ne može definisati ako pravi pravcati burn out definitivno ima neke osobine tog stanja. Ali hajde prije svega da opišem šta je sve dovelo do moje želje i prije svega potrebe za radikalnom promjenom.
Zamislite talas. I surfera. Dok se talas diže surfer hvata pravi momenat i počinje sa surfingom na tom talasu i dok god ima snage u talasu surfer se održava na njemu. Ja sam bila svojevrsni surfer na talasu. Medjutim, moj talas nije morski već period poduženog higha a pod tim podrazumijevam stanje visokog raspoloženja, volje, želje, motivacije, produktivnosti i sl i upravo zato taj period poredim sa talasom jer sam se osjecala kao da me veća sila nosi i da jedva dodirujem zemlju.
Jahala sam na tom talasu skoro 2 mjeseca i trudila se da svim psihološko duhovnim metodama ostanem gore što je duže moguće. Spoznavala sam i otpuštala brojne toksične obrasce ponašanja po kojima sam poput hrčka u točku funkcionisla čitav svoj život. Namjenski sam tražila sve bolne uspomene i vraćala scenarije da bih za razliku kad su se ti dogadjaji dešavali ovoga puta emocije svjesno osjećala i dopuštala i na kraju kroz sagorijevanje otpuštala. Nakon tih sesija gdje sam samu sebe vodila kroz emotivne virove ono što je boljelo postajalo je samo običan dogadjaj koji u sebi više nije sadržao ikakav emotivni naboj. Mogu slobodno reći da je dosta podsvjesnog emotivnog smeća počišćeno što me je ostavljalo lakšom i poletnijom.
Takodje sam inspirisana opširnom duhovnom literaturom koju sam u tom periodu ne čitala već gutala postala visoko motivisana i insprirsana da što više jačam sposobnost posmatranja misli. Bila sam posmatrač koji ne dopušta scenarijima da se razvijaju nego ih konstantno i nemilosrdno kida. Tih dana malo se misli provlačilo ispod radara moje svjesnosti. Uslijed male kolčine misli koje kradu energiju stanje laganosti i high-a je istrajavalo. Ovo se dešavalo na umnom nivou dok sam na fizičkom bila veoma zauzeta šetnjama, treninzima, sredjivanjem sebe, higijenom sobe i garderobe. Bila sam poput nezaustavljivog stroja.
U pojednim trenucima sam se priznajem sa strahom pitala hoće li stanje potrajati i jesam li konačno uhvatila onu nedostižnu umjetnost konstantnog stanja sreće, laganosti i energičnosti. Ipak, riješena da sve niske vibracije tj negativne emocije budu kidane nisam dugo ostajala sa tim mislima.
Moj strah se pokazao opravdanim jer je posle higha uslijedio pad. I to kakav je to pad bio. Pad u fizičkoj snazi, pad u voljnosti, motivaciji i dobrom raspoloženju... Imala sam osjećaj da koliko sam gumicu high-a rastegla prema gore onog momenta kad je nestalo snege da se ona gore drži svojom elastičnošću se u isto tolikoj mjeri ali u suprotnom smjeru tj prema dolje vratila. Nestalo je volje za čitanjem i izučavanjem duhovne i psihološke literature. Nestalo je snage da se trenira i inspiracije da se piše. Bila sam neobjašnjivo iscrpljena. U takvom stanju nisam imala discipline i volje da kidam scenarija i budem u produženim periodima bez ili sa vrlo malo misli. Scenariji, ovretinkovanja, strahovi, brige, strepnje, bjesovi i frustracije su mi crpili i fizčku snagu i vedrinu duha. Bila sam jednostavno fizički umorna a mentalno smorena i razdražljiva. A nadasve sam se pitala gdje sam to pogriješila?
Nataviće se...
