Onda kad se ne osjećamo dobro...
U eri društvenih mreža prelako je upasti u zamku i pomisliti da su životi svih oko nas bolji, kvalitetniji i uspješniji. Gledajući fotografije nasmijanih ljudi sa atraktivnih destinacija ne možemo a da se ne zapitamo šta to oni znaju pa uspijevaju uvijek srećni da budu. Koje je to znanje njima dostupno a nama uskraćeno? Po čemu su to bolji? Tad neminovno počinjemo da se osjećamo loše povodom sebe i sopstvenog života. Osjećamo se kao promašaji što ne uspijevamo da smo konstantno srećni, uspješni i produktivni. Mnogima od nas život prodje u vjerovanju da je život bez teških perioda moguć i tako ga provedemo u konstantnoj borbi da on bude neprekidni niz lijepih dogadjaja. Ta borba je u samom startu osudjena na propast a evo i zašto.
Iako svi živimo različite živote mi ljudi smo generalno mnogo sličniji nego što mislimo. Koliko god se život npr beskućnika razlikovao od života svjetski popularnog glumca ipak će i jedan i drugi iskusti kako život tako i smrt, kako zdravlje tako i bolest, kako sreću tako i tugu. Kontrasta niko poštedjen nije. Kad kažem kontrast pri tom mislim na dualnu prirodu naše stvarnosti. Crno i bijelo, dobro i zlo, svjetlost i tama... su koncepti koji su kontrasni jedni drugima i koji predstvaljaju dvije strane medjalje koja čini naše živote. To znači da došavši na ovaj svijet htjeli ili ne konstanto ćemo doživljavati kontraste. Proživljavaćemo kako pozitivni tako i negativni segmenat stvarnosti. Promijeniti to je van moći našeg uticaja.
Sledeće gdje smo mi kao vrsta slični je da naša reakcija na pozitivni segmnat stvarnosti drastično se razlikuje od reakcije na negativni segmenat. Onda kad proživljavamo pozitivni segmenat koji se manifestuje u vidu pozitivnih dogadjaja i prijatnih emocija mi tad moćne pozitivne emocije osjećamo u njihovom punom kapacitetu i u lijepim dogadjajima uživamo maksimalno. Sa druge strane kad naidje period negativnih dogadjaja i posljedično negativnih emocija mi tad imamo sasvim suprotan način pristupa. Mi ne dopuštamo sebi da osjećamo negativne emocije već tražimo sve moguće načine da sa njih skrenemo pažnju, da ih zanemarimo ili da im umanjimo značaj. Radeći tako ne dopuštamo im da imaju svoj uspon i pad već ih samo potiskujemo. Potisnuti ih znači ostaviti ih da idalje pritajeno postoje u našem sistemu.
Takodje, onda kad nam život donese pozitivne dogadjaje mi tad mislimo da je to stanje jedino ispravno dok onda kad naidje negativni period naše misli po pravilu idu u smjeru da govorimo i sebi i drugima da je to nešto što ne bi trebalo da se dešava, da smo mi nešto pogriješili i sl. Pozitivne periode doživljavamo kao nagradu a negativne kao kaznu. Pozitivni periodi su smatrani za normalan i prirodan period dok su negativni smatrani da nesto nije kako treba i da se to stanje mora što prije promijeniti.
Istina je da su kako pozitivni tako i negativni periodi okarakterisani kao takvi od strane nas. Oni sami po sebi nisu ni loši ni dobri, jednostavno jesu. Neutralni su. Medjutim, mi smo ti koji im na osnovu emocija koje se bude u nama dajemo pozitivno ili negativno značenje. Moć da budemo iznad svih značenja je data svima nama. To stanje bi izgledalo tako da smo ništa drugo do objektivni posmatrač koji samo posmatra ono što se odvija ispred njega bez davanja bilo kakavog značenja. Moć da budemo u ulozi objektivnog posmatrača, kao što i rekoh, svi imamo ali malo ko se kroz jaku duhovnu praksu izdigne do tog nivoa. Uglavnom svi mi kroz generacijsko programiranje odredjenim pojavama dajemo odredjeno značenje. To znači da će naš život biti slijed dogadjaja kojima ćemo davati kako pozitivno tako i negativno značenje i posljedično ćemo osjećati kako pozitivne tako i negativne emocije.
Kao što i svi znamo iz ličnog iskustva postaje jasno da se negativni dogadjaji ne mogu izbjeći. Nikom to neće poći za rukom jer su oni utkani u samu prirodu naše stvarnosti. Jedino što je u našoj kontroli je da nadjemo najkonstruktivniji način da se nosimo sa periodima negativnih dešavanja uslijed kojih se ne osjećamo dobro.
Šta raditi onda kad se ne osjećamo dobro?
Prije svega moramo postati svjesni da onda kad u tijelu osjetimo negativne emocije naša prva reakcija je da na neki način skrenemo pažnju sa njih. Umjesto toga moramo ostati prisutni sa tim emocijama i aktivno ih osjećati. Možemo osjećajući svoje tijelo naći lokaciju gdje se negativne emocije u vidu energije nalaze. Kad lociramo mjesto tad trebamo te emocije, koliko god bilo teško, osjećati. Dakle, nikako ne bježati od negativnih emocija, nikako ne skretati pažnju, nikako sebe ne ubjedjivati da to što osjećamo ne osjećamo već samo biti prisutan sa njima. Priroda emocija je da imaju uspon i pad. Sto više dopustimo negativnim emocijama da budu u nama to će prije kroz uspon doći do pada.
Sledeće što moramo znati je da onda kad osjećamo negativne emocije trebamo se paziti sopstvene reaktivnosti. To znači da sve one akcije koje proisteku iz navale negativnih emocija rijetko kad mogu biti konstruktivne. Moramo biti svjesni i da onog trena kad se spremamo da uradimo nešto destruktivno sebe snagom svoje volje spriječimo. Ovo je pogotovo teško kad su emocije ljutnje i bijesa upitanju ali nije nemoguće. Kroz svjesnost osvijestiti želju za reakcijom i umjesto toga svjesno osjećati emociju kao što sam već opisala. Osjećanje ili bolje rečeno posmatranje emocija koje divljaju u nama će skrenuti pažnju sa želje za akciom.
Poslednje što ću reći a takodje je veoma bitno je da mnogo naše patnje dolazi od borbe da na silu prevazidjemo teške periode. Borimo se svim snagama da ono što jeste prestane da bude. Ne kažem da je preduzimanje akcija da onda kad nešto nije u redu to promijenimo loše. Medjitim, nekad stvari nisu u našoj moći da ih kroz bilo koju akciju promijenimo i tad velika patnja dolazi iz čistog neprihvatanja stvarnsti. Kad primijetimo da uprkos svim našim naporim ništa ne uspijevamo promijeniti tad moramo naći način da ono što se dešava koliko god nam se ne svidjalo prihvatimo. Kroz prihvatanje otpada mnogo patnje.
Ako bi se moglo izvući zlatno pravilo vezano za teške periode i negativne emocije ono bi glasilo:
Prihvatiti i osjećati svaki trenutak upravo onakav kakav jeste jer donosio nam on pozitivne ili negativne emocije sama činjenica da se dešava je dokaz da i treba da se dešava. Sve je onako, bilo dobro ili loše, kako treba da bude.
Neki od praktičnin nacina da se lakše nosimo sa periodima kad se ne osjećamo dobro su: briga o fizičkom izgledu, fizička aktivnost, boravak u prirodi, boravak na suncu, muzika, knjige, prijatelji...
Ukoliko vam se ovaj tekst dopao, znanje možete proširiti čitajući sledeće:
