Oprostaj vs Osveta
Transkript razgovora sa prijateljem
Oproštaj dolazi kao posljedica spoznaje da malo ko, osim ljudi koji su psihopate, koji imaju neki poremećaj ličnosti i sa kojima nešto na dubokom nivou nije u redu, najvjerovatnije uslijed boli i trauma, ide svjesno da te povrijedi i da ti nešto loše uradi. Generalno ljudi idu ka tome da zadovolje svoje potrebe, da ispune svoje želje ili da izbjegu neke stvari od kojih strahuju. Oni u tom procesu, ganjajući nešto što se samo njih lično tice, nekog drugog čak i nesvjesno povrijede. I onda kad pogledaš obijektivno, ne egom i ne tijelom boli, dodješ u situaciju da shvataš da te neko nije povrijedio sa ciljem da bi te povrijedio i nešto ti loše namjenski uradio i da u suštini nije bilo lično.
Bol koju osjećamo i proživljavamo je bol koja služi da duhovno napredujemo i da postanemo svjesni programa. I onda spoznajući da ljudi rade po svojim programima ponašanja koje su usvojili u najranijem djetinjstvu shvatamo da ništa nije lično i da je to jedini način na koji ti ljudi mogu i umiju da funkcionišu. Ti ljudi, koje ću nazvati kosmičkim pionima, se namiještaju da mi postajemo svjesni onog što je duboko u nama. Namjeste se ljudi, dogadjaji, situacije koje u nama izazovu najveći mogući bol ali kad mi iz tog bola naučimo, spoznamo i to prevazidjemo mi smo jača i bolja i svjesnija osoba i onda kako ne biti zahvalan za neke teške situacije.
Smatram da osveta ne donosi trajno ispunjenje već samo trenutno a da oproštaj ne samo da donosi zadovoljenje nego donosi i mir. Dodje do otpuštanja i više ništa ne muči i ništa ne boli. Kroz oproštaj ljudi se iskupe ljubavlju dok kroz osvetu se iskupljuju kroz bol. Medjutim, bol stvara novu bol a ljubav stvara novu ljubav.
