Ranjeni iscjelitelj

Nedavno sam bila jedna od učesnica seminara koji se bavio istočnjačkom filozofiom života, meditacijama, vježbama disanja i jogom. U jednoj od pauza kratko sam porazgovarala sa jednom gospodjom koja se bavi astrologijom. Iako je mnogima od nas onog momenta kad upoznamo astrologa želja da ga pitamo nešto vezano za svoju natalnu kartu ja sam se suzdržala i umjesto toga pitala sam je da mi više kaže o astrološkom aspektu pod imenom Kiron.

Čitajuci knjigu pod nazivom Korijen karme prvi put sam se susrela sa tim konceptom i on me je veoma zainteresovao. U knjizi je kratko spomenut, sama sam i ponešto na pretraživaču potražila ali željela sam da iskoristim priliku da mi neko ko se bavi upravo astrologijom više kaže o tome uživo. Ono što sam saznala je obogatilo moje znanje, navelo me na razmišljenje i inspirisalo današnji tekst.

Kiron je ličnost iz grčke mitologije. Iscjelitelj, prvi astrolog i Herkulov najbolji prijatelj. Osmislio je otrov kojim je premazao Herkulovu strijelu ne bi li tako Herkul porazio neprijatelja. Medjutim, došlo je do strašne greške - Kirona je pogodila otrovna strijela. S obzirom da je jedan od bogova koji su besmrtni otrovna strijela ga nije usmrtila. Ipak, rana ga je osudila na vječnost agonije i bola i potrage za lijekom ne bi li svoje muke okončao. Tražeći lijeka sebi i svojim mukama umnožavao je svoje znanje, stvarao bezbroj ljekova i time pomagao drugima. Postao je tako poznat pod nazivom ranjeni iscjelitelj.

Kiron u astrologiji predstavlja mjesto nastanka najveće rane i mjesto iscjeljenja. Zavisno od mjesta gdje se nalazi u natalnoj karti onom ko tu kartu tumači ukazuje koji segmenat života je bolna tačka osobe i gdje radom na sebi i traženjem lijeka može sebe iscijeliti.

Kao što i rekoh ponešto od navedenog sam znala a ponešto mi je astrološkinja rekla. Medjutim, ono što predstavlja glavni djelić zagonetke nijesam znala i trebalo je to da mi bude rečeno ne bih li imala potpunu sliku. Hiron je ranjen slučajno. Rana je nastala nenamjerno.

Navedeno saznanje me je navelo na razmišljanje o oproštaju i razumijevanju onih koji su nas povrijedili.

Naše rane nastaju od najranijeg djetinjstva. Nježne, krhke i nedovoljno zrele da razumijemo povrijede nas roditelji i najbliži srodnici, tokom vaspitanja i obrazovanja povrijede nas učitelji i nastavnici kao i drugovi i drugarice. Kasnije u životu povrijede nas prijatelji i ljubavni partneri.

Život nikog od nas kad su boli i patnje ne poštedi. Svi ih bez izuzetka iskusimo prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način i sve to ostavlja posledice pliće ili dublje, manje ili veće i svi mi se na različite načine nosimo sa tim. Mnogo toga potisnemo u podsvijest da iz mraka vlada jer sve potisnuto vuče konce našeg života. Često gajimo emocije zamjeranja, povrijedjenosti pa čak i mržnje prema onom ko nas je povrijedio a nekad sežemo i za osvetom. Brojeći svoje rane ne zapitamo se možda da li smo povrijednjeni onako kako je i Kiron bio povrijedjen - slučajno, nenamjerno.

Postoji u engleskom jeziku izreka "hurt people hurt people". Prevedeno na naš buvalno znači da povrijedjeni ljudi povrjedjuju ljude.

Mnoge rane koje nam nanesu ljudi nisu namjerno nanijete. U svom neznanju i nesvijesti gonjeni sopstvenim bolom povrijede nas toliko da ponekad i godinama posle toga nosimo pregršt negativnih emocija vezano za njih. Te emocije trule u nama trujući nam misli i ne dajući nam da oprostimo. Medjutim, naše misli su samo u nama. Koliko god da u sebi nosimo negativne emocije vezane za nekog drugog ta osoba efekat tih misli ne osjeća. Osjećamo ih samo mi. Ali ako iz mita o Kironu izvučemo pouku i svoje stanovište pomjerimo malo više u perspektivu osobe koja nas je povrijedila nesumljivo dolazimo do spoznaje da ta osoba nije imala za cilj našu nesreću već je pokušavala na pogrešne načine sebi sreću da obezbijedi. Promjena perspektive može donijeti olakšanje, razumijevanje ali i vremenom oproštaj.

Nikako ne kažem da trebamo ljudima koji nas povrijede ikad više da budemo dostupni jer poznavanje programa ponašanja nas uči da sve što neko uradi jednom uradiće i drugi put. Tako da ljudi iako nesvjesni, iako najčešće nenamjerno ako im dozvolimo povrijediće nas bezbroj puta. Zato ne sezati za osvetom, ne gajiti emocije mržnje i zamjeranja već jednostavno shvatiti da svako postupa najbolje što umije ali pri tom takvim ljudima uskratiti pristup sebi.

Uvijek trebamo u onoj mjeri u kojoj možemo oprostiti i negativne emocije vezano za ljude koji su nas povrijedili otpustiti jer ukoliko to ne uradimo teret toga nosimo samo mi. To je samo naš i ničiji tudji prtljag čiju težinu vučemo sa sobom. Trebamo ga se osloboditi kroz oproštaj.

Oprostiti ne znači opravdati tudje ponašanje.

Oprostiti nikako ne znači dozvoliti da se isti pogrešni postupci dešavaju.

Oprostiti jednostavno znači sebe osloboditi.