Okovi sudbine

Okovi sudbine
Unsplash/Miltiadis Fragkidis

Vikipedija navodi:

"Sudbina je, prema narodnom vjerovanju, sila koja određuje život svakog pojedinca i od koje se ne može umaći. Sudbina je ono što je nekom predodredjeno pogotovo najznačajniji događaji u životu, uključujući čas i način smrti. Događaji koje čovjeka snalaze smatraju mu se dosuđenim, a ono željeno koje i pored uloženog truda ostaje neostvareno, smatra ce nesuđenim." 

Pročitavši navedenu definiciju zaključak koji se može donijeti je da je naš uticaj na kreiranje života i životnih okolnosti veoma mali. Sudbina je ta koja je glavni i odgovori krivac što je sve tako kako jeste u našem životu i da mi trudeći se da to promijenimo samo uzaludno trošimo vrijeme i energiju.

Da li sudbina istinski postoji i koliki je njen uticaj i nasuprot tome kolika je naša mogućnost da sami kreiramo tok našeg života je vječito filozofsko pitanje koje kao da ostaje bez jasnog i dokazima potkrijepljenog odgovora. Možemo pronaći primjere koji potvrdjuju i jednu i drugu tvrdnju.

Uvijek ćemo naći pojedinca koji će svim žarom srca svog zagovarati uvjerenje da je sudbina ta koja se pitala o ishodu njegovog života. Njegovo uvjerenje ne može biti opovrgnuto jer njegov život i životni put služe kao živi, nepokorivi dokaz njegovih tvrdnji. Ali isto tako postoje pojedinici koji su uprkos svim šansama koje su bile protiv njih uspjeli da ostvare nešto što se nikako ne može smatrati djelom sudbine. Njih da pitamo nećemo dobiti odgovor da je sudbina, bog ili neka druga veća sila odgovorna za njihov uspjeh. Oni ce reći da su sami stvaraoci svog života. Oni vladju svojom sudbinom tj sudbina postaje ono što su oni riješili da ona bude.

I kome vjerovati?

Obje individue imaju nepokolebljivo uvjerenje da je njihov stav tačan i mogu ga tačnim, provjerenim i konkretnim primjerima dokazati. Ja kažem da su i jedan i drugi u pravu jer ova naša prostorno fizička realnost kao da ima sposobnost da postane sve ono što mi želimo da postane i u korist toga nam obezijedi bezbroj dokaza da dodatno osnaži naše tvrdnje.

Obrasci ponašanja nastaju u djetinjstvu kroz usvajanje šablona prikazanih u porodici. Šabloni tonu u podsvijest i odatle nevidljivim ali neraskidivim strunama upravlja našim životom baš poput lutkara iz sjenke što vlada marionetama. Program nas predodredjuje šta ćemo raditi, kako ćemo postupati i u skladu sa tim kakave čemo rezultate imati. S obzirom da se sve dešava podsvjesno to znači da sami ne uspijevamo da uvidimo kako dovodimo do toga da naš život izgleda tako kako izgleda. Nama se može učiniti da je na djelu sudbina dok ukoliko bi nas posmatralo iskusno oko dobrog psihoanalitičara ono bi uvidjelo da na djelu nije nikakava sudbina već mi sami i naši podsvjesni programi.

Kad radimo iz nesvjesnih programa osudjeni smo da iste greške iznova i iznova ponavljamo. Postaje jasno zašto često nesvjesni obrasci ponašanja čine da izgleda kao da smo u okovima sudbine. Mi jesmo u okovima ali ne nevidljive sile osvetnički nastrojene prema nama već smo u okovima programa ponašanja koji iz dubine podsvjesti vlada našim životom.

Sada želim da se osvrnem kako to sudbina ili bar ono što smatramo pod sudbinom može da se umiješa i onemogući da napredujemo u životu.

Na našem Balkanskom području koncept sudbine i predodredjenosti je nešto što usvojimo u veoma ranom dobu. Za sudbinu najčešće čujemo od strane staratelja u porodici. Kada uzmemo u obzir Balkansku istoriju i sve nedaće koje su naše pretke lomile malo ko sudbinu povezuje sa prijatnim i poželjnim dogadjajim. Sudbini se najčešće pridaje negativno značenje. Naša dječja, nedovoljno razvijena svijest upija sve poput sundjera. Kad odrastemo razumski shvatimo šta sudbina jeste ali već je kasno da pobjegnemo od definicije koju smo veoma rano usvojili i koja je već odavno dio podsvjesnog uma.

Mnogi od nas svoj život i svoje okolnosti prihvataju takvim kakve jesu. Postoji čak i izraz "mirenje sa sudbinom". Medjutim, postoje neki koji ne budu zadovoljni tim što im je život servirao. Oni se odvažno usudjuju da krenu u potragu za boljim životom. Svjesnom snagom svoje volje krenu u stvaranje boljih okolnosti. Njima sudbina može postaviti odredjene zamke koje mogu ako ne u potpunosti spriječiti uspijeh onda ga otežati i odložiti.

Kako to?

Kada zelimo uspijeh a programirani smo na neuspijeh tada dolazi do suprostavljanja svjesne želje i podsvjesnog uvjerenja. To rezultira velikim utroškom energije i ostavlja utisak borbe protiv vetrenjača. Naše svjesno ide ka ostvrenju pobjeda i ciljeva dok nas naše nesvjesno sabotira na svakom koraku. Nesvjesno ima mnogo veću snagu od svjesnog i nesvjesno nas uvijek na ovaj ili onaj način vrati u isti program ponašanja. To znači da često koliki god trud da uložimo na kraju dobijemo iste neželjene posledice jer naš život uvijek biva krojen po mjeri podsvjesnog uma.

Postaje jasno kako zamka posvjesnog uvjerenja šta naša sudbina jeste otežava ili onemogućava našu želju da sami skrojimo bolju sudbinu. Bukvalno se borimo sami sa sobom. Iz te borbe niko kao pobjednik ne izlazi. Ta borba nas ostavlja umorne, bezvoljnje i razočarane.

Svjesna sam da svakom ko shvati koliku ulogu naša podsvijest igra u ishodu našeg života ta informacija može biti zastrašujuća. Medjutim, na podsvijest možemo posmatrati kao na mračni podrum. Dok god je u mraku plašimo se šta bi tamo sve moglo da se krije. Ipak, onog trena kad upalimo svjetlost tad mračni, hladni i jezivi podrum postaje sasvim obična prostorija. Svjetlost mu je oduzela svu moć. Tako i svjesnost djeluje na podsvjest. Kao snop svjetlosti upućen u najdublju tamu.

Svjetlost svjesnosti razobličava tamu podsvjesti.

Da nas naši davno usvojeni i u podsvjest smješteni koncepti o sudbini ne bi sprječavali da ostvrimo svoje ciljeve i živimo svu punoću života samo trebamo postati svejesni šta smatramo da je naša sudbina. Na tom putu nam može pomoći sagledavanje i objektivno posmatranje programa koji postoje ne samo kod nas već i u našoj porodici. Neki programi se prenose kroz generaciju na generaciju.

Moramo pronaći što je više moguće odgovora. Kad budemo u svojim rukama imali tu listu trebamo je uporediti sa listom svega onoga što bi smo željeli da je naša sudbina. Što je veća razlika izmedju dvije liste to je borba za ostvarenje ciljeva teža i iscrpljujuća. Medjutim, saznavši šta je u našoj podsvijeti već smo samim tim oduzeli veliku moć neželjenoj sudbini. Nije više skrivena u tami već je osvijetljena i samim tim ranjiva i podložna svjesnom uticaju u onom smjeru koji će je promijeniti u našu korist.