Moj pogled na... tajne

Praktični, psihološki i duhovni razlozi zašto važne stvari treba da zadržimo za sebe.

Moj pogled na... tajne
Unsplash/Vlad Hilitan

Postoji uzrečica da se pametan uči na tudjim greškama a budala na svojim i koliko god da je u teoriji ta uzrečica tačna ipak se na praktičnom nivou uglavnom učimo na svojim greškama. I to treba da se smatramo srećnim kad naučimo iz prvog puta. Najčešće grešku ponavljamo toliko često dok posledice ne budu enormne pa smo silom prilika primorani da se suočimo sa tim što radimo pogrešno.

Tako i ja. Veoma često sam na sopstvenom primjeru imala prilike da uvidim kako pretjerano dijljenje svojih ideja, planova i tajni može da bude štetno.

Hajde prvo da se osvrnem na praktične razloge zašto većinu stvari treba sačuvati za sebe.

Najpraktičniji razlog koji mogu smisliti zašto svoje planove treba držati za sebe je taj kad je previše ljudi upoznato sa njima ti ljudi samoinicijativno počnu da se ubacuju sa svojim idejama, savjetima pa čak nekad ide do toga da opet samoinicijativno rade stvari na svoju ruku i miješaju se u nešto što se njih ne tiče. Prelijepa izreka je ta da ako želimo da ubijemo veliki san treba da ga ispričamo ljudima malog uma. To je veoma tačno. Ne govorim potcenjivački prema bilo kom ali ljudi male vizije nemaju kapacitet da shvate nekog sa većom vizijiom. Govoreći takvim ljudima svoje planove oni će vam čak i dobronamjerno govoriti svoja gledišta koja su ograničena njihovim sopstvenim strahovima i sumnjama. Uvući će vam se u glavu i obeshrabriti vas, a sve samo zato što će na vas preslikavati sopstvene strahove.

Psihološki razlozi zašto treba čuvati planove samo za sebe ima veze sa načinom na koji naš mozak funkcioniše. Dok god nam se ideje krčkaju u glavi mi održavamo motivaciju da to istinski i obavimo. Medjutim čim ono iz naših misli pretočimo u priču koju sa nekim podijelimo već nam motivacija slabi. Zašto je to tako. Pa naš mozak funkcioniše tako da čim je nešto izrečeno on to bilježi kao da je uradjeno i završeno i automatski motivacija opada. Testirajte sebe i primijetite koliko više motivacije imate kad nešto zadržite za sebe i samo to uradite ili kad konstantno govorite da ćete nešto uraditi.

Duhovni razlozi imaju veze sa našom energijom i sa tim kako je rasporedjujemo i gdje je usmjeravamo. Iako je izvor energije bezgraničan jer je sve oko nas pa i mi sami energija u različitim formama, radi poente ove priče zamislite da je u vama rezervoar sa odredjenom količinom energije. I sad imate izbor gdje usmjeravate tu energiju. Usmjeravajući je u priču šta planirate da uradite, kako to planirate i sl vi crpite energiju iz rezervoara i možda u toj silnoj priči iscrpite svu moguću rezervu. Isto tako usmjeravajući energiju na konkretne akcije vi svoju energiju koristite da stvorite to što je postojalo do tad samo u vašoj mašti. Dakle jednostavno je. Vas rezervoar energije koristite ili da pričate ili konkretno da radite. Koju god opciju da odaberete fali vam energije za onu drugu.

Pošto smo se upoznali sa razlozima zašto svoje planove i tajne treba čuvati za sebe hajde da vidimo kako da se nosimo sa ljudima koji bi svojim neprikladnim pitanjima htjeli da izvuku iz vas ono što ih se ne tiče i time zadovolje svoju radoznalost.

Ukoliko nijeste osoba koja se u trenu može snaći i preokrenuti razgovor u drugom smjeru budite pripremljeni sta vas potencionalno mogu ljudi pitati a vi to ne želite da podijelite i smislite kako da na to reagujete. Na primjer kad neko upita "šta ima novo" bez ikakve krivice odgovorite "ništa narocito" iako planirate npr veliko putovanje u daleku zemlju. Naglašavam BEZ KRIVICE jer imate apsolutno pravo sve što želite samo za sebe da sačuvate.

Za vas koji možda ne mogu a da ne osjete krivicu imam savjet kojim da se vodite. Čuvanje svojih tajni i ne govorenje nije lično usmjereno protiv osobe koja bi to htjela da sazna. Ne krijete vi ništa od nikog več svoje blago čuvate samo za sebe. I to je sasvim okej.