Disciplinujem se
12, maj, 2024, nedelja.
20.20h
Večeras jedva čekam da zaspem jer sam se prije nekoliko sati vratila iz Podgorice i mogu reći da sam neopisivo umorna. Iako sam odmah nakon što sam došla malo odspavala ipak treba noć da prodje da bih se istinski odmorila.
U Podgorici sam bila ne bih li prisustvovala seminaru koji se bavio tematikom istočnjačke filozofije, joge i meditacije. Na ideju da prisustvujemo je došla drugarica. S obzirom da se radi o joga tehnici koja se pominje u knjizi* koju izuzetno volimo, obje smo se seminaru posebno obradovale.
Za Podgoricu sam krenula u petak odmah posle posla. Bila sam u nedoumici kojim putem da podjem, da li Albanijom ili preko tunela koji povezuje Jelovicu sa Kolašinom. Presudilo je to što se ispostavilo da moram svratiti u Berane da platim račun za telefon jer iz nekog razloga to nijesam mogla preko kartice i aplikacije. Putovanje je uprkos velikom talasu kiše i grada prema Jelovici proteklo u najboljem mogućem redu. Veoma brzo sam stigla i našla se sa drugaricom ne bi li pošle na uvodno predavanje. Veče smo završile večerom i pićem sa njenima u jednom lijepom pabu.
Subotu smo započele veoma rano i dobar dio dana provele na seminaru. Nedelja je, takodje, bila slična. Nakon zajedničkog ručka sa učesnicima seminara pošla sam kući. Opet sam bila u nedoumici koji put da odaberem i opet sam odabrala tunel. Medjutim, smatram da sam ipak trebala odabrati Albaniju radi manje gužve jer mi je od tunela do Berana put protekao u veoma sporoj koloni.
14, maj, 2024, utorak.
14.56h
Danas sam bila u nedoumici kako obaveze da posložim i vrijeme najracionalnije iskoristim. Trebala bih da unesem novi zapis u dnevnik, takodje me očekuje trening snage za donji dio tijela ali i primjena metode koju sam na seminaru tokom vikenda naučila. Odluka je pala da odmah nakon ručka podjem u omiljeni lokal i kratko se bavim pisanjem, nakon toga slijedi trening a kasno poslijepodne je odredjeno za novonaučenu joga tehniku.
Trening će biti sledeći:
-Hip thrust, 20 ponavljanja sa 50kg u 5 serija;
-Prednji čučanj, 12 ponavljanja sa 50kg u 5 serija;
- Zadnji iskorak na Smit mašini, 16 ponavljanja za obje noge sa 30kg u 5 serija.
15, maj, 2024, srijeda.
16.56h
Kao što sam već rekla prošlog vikenda sam prisustvovala seminaru koji me je naučio tehnici koja obuhvata vježbe disanja, meditacije i istezanja. Disciplinovano tehniku primjenjujem svakog dana i istinski mi prija. Medjutim, s obzirom da se sastoji iz 10 pojedinačnih djelova koji su svaki sam za sebe još uvijek je nisam u potpunosti zapamtila i automatizovala tako da mi uživanje malo kvari što s vremena na vrijeme moram da se podsjetim sa bilješki koje sam hvatala. Proći ce još neko vrijeme dok tehnika ne postane dio mišićne i umne memorije poput koreografije. Naravno, da bi do toga došlo potrebna je posvećenost i disciplina.
Disciplina generalno jeste tematika kojom bih trebala više da se bavim u svom životu a pod tim podrazumijevam da treba da budem disciplinovanija za neke stvari. Za pisanje i trening sam izuzetno disciplinovana ali za te aktivnosti skoro da mi disciplina i ne treba jer ih radim iz velikog zadovoljstva. Medjutim, kod nekih segmenata nakon što me početni entuzijazam napusti tada zafali discipline da započeto završim do kraja.
Tako sam uslijed velikog naleta inspiracije kreirala proizvod koji bi mogao postati sredstvo zarade sa strane. Ne samo da sam ga kreirala već sam i kontaktirala nekoliko potencijalnih proizvodjača ali nisam uspjela uspostaviti komunikaciju. Nakon toga motivacija kao da je opala tako da iako je budući proizvod spreman za izradu u zadnje vrijeme nisam preduzela ni jedan od potrebnih koraka da započeto finširam tj nisam pronašla proizvodjača i završila proširenje sajta za segmenat prodaje.
Na isti način sam veoma posvećeno i entuzijastično započela pripreme za prestojeću trku u mojoj opštini. Medjutim, nakon nekog vremena sa tim sam prestala. Naravno, u samom početku sam imala opravdane razloge zašto sam pauzirala trčanje ali kad je efekat tih razloga prestao iako sam imala sve preduslove trčanju se nijesam vratila. Trka se približila na deset dana a sigurno ima mjesec kako nisam potrčala i ako tako nastavim na trku ću otići nepripremljena. Mislim da mogu istrčati tu kilometražu ali sam ubijedjena da će to biti situacija kao nekad na fakultetu sa pojedinim ispitima. Spremanje sam ostavljala za zadnji tren i kad bi ispit došao dovoljno bih znala da položim ali sam tad uvidjala koliko bih bolja bila da sam se na vrijeme spremala. Uvijek sam se tad kajala što nisam uložila potrebni tud.
Biti disciplinovan je poput skoka u vodu sa visine. Ne postoji izmedju, ili skočiš ili ne skočiš tj ili radiš ono što treba ili ne radiš. Nema medjukoraka, priprema i olakšica. Jednostavno mora se uraditi to što je potrebno. Plan će olakašati, tako da je plan sa kojim treba sjutra početi, sledeći:
- Početi sa trčanjem.
- Kontaktirati firmu koj mi je izradila sajt i dogovriti datum završetka prširenja;
- Na osnovu dogovora sa njima osmisliti plan finansiranja;
- Pronaći proizvodjača;
- Reklamirati proizvod.
Smatram da plan ovako zapisan i striktno odredjen mora biti ispoštovan. Na neki način kao da postoji veća odgovornost i obaveza da onda kad se nešto zapiše da to bude i ispoštovano. Takodje, plan ovako zapisati i izdijeliti ga u segmene djeluje lakše ostvarivo jer je podijeljen na konkretne korake dok onda kad se mota po glavi nejasan i nedefinisan lako je izbjegavati početak jer koji je početni korak nije ni odredjeno.
17, maj, 2024, petak.
18.44h
Došao je kraj sedmice i sledećih pet dana sam slobodna da ih provedem samo onako kako želim. Odlučila sam da nigdje neću da idem već da ću vrijeme koje imam da koristim za trčanje i praktikovanje joga tehnike koju sam nedavno naučila. Naravno, čitanje i šetanje prirodom se podrazumijevaju isto kao i pisanje. Postoji mogućnost da ću se za Dan državnosti prijaviti za organizovano planinarenje koje će prirediti moja opština. Medjutim, još uvijek nisam sigurna, to ću odlučiti za vikend.
U zadnjem zapisu koji se desio prije dva dana postavila sam odredjene ciljeve i sa zadovoljstvom mogu reći da sam radila na njima i neke ostvarila ali sa danom zakašnjenja. Po planu sam juče trebala da započnem sa trčanjem ali koliko god da sam pokušala sebe natjerati nisam uspjela i na kraju sam odustala. Da li uslijed lošeg vremena ili napornog dana na poslu ne znam ali nivo moje energije je bio zaista nizak. U tim trenucima skoro kao da sam se pomirila sa tim da nisam u stanju da ispoštujem svoju riječ koju sam sebi dala i da ću morati priznati neuspjeh. Ipak, koliko god me te misli pekle ni one me nisu mogle pokrenuti.
Medjutim, danas je stanje energije bilo potpuno drugačije. Osjećala sam i želju i volju za trčanjem. Poslužila sam se trikom da onog momenta kad dodjem sa posla obučem opremu za trčanje i krenem. Tako sam i uradila. Na kratko sam povezla auto na ravno tlo ne bi li kasnije provjerila nivo ulja i odmah nakon toga pošla u šumu. Odabrala sam stazu kojom nisam ranije trčala i koja ima tu prednost da je u hladovini. Krenula sam sa ciljem da istrčim potrebnih pet kilometara. Ponijela sam telefon da bih mjerila distancu i mogu reći da sam uspjela. Istrčala sam svih pet.
Zanimljivo mi je bilo da posmatram svoje misli tokom trčanja koje kao da su imale želju da cilj ne ostvarim. Skoro kao da imam sabotera u sebi. Iako mi je snaga i energetski kapacitet dozvoljavao da istrčim zadatih pet kilometara nemalo puta sam hvatala svoje misli koje mi govore da stanem i da ne moram danas trčati pet kilometara već samo četri a da tih pet ostavim za sjutra. Nisam ih poslušala i trčala sam do onog momenta kad sam na telefonu začula alarm koji je označio da je distanca istrčana.
Što se tiče drugog dijela plana, kontaktirala sam firmu koja mi je izradila veb sajt i sad čekam odgovor od njih ne bi li postavili rok za proširenje sajta. Naglasila sam da mi je rok i njegovo poštovanje potrebno jer ću na osnovu toga obezbijediti finansije i za proširenje i za izradu proizvoda. Ne sumnjam da ćemo se dogovoriti. Uvijek smo imali lijepu saradnju.
Nekad jednostavni dani sa sobom nose vrijedne lekcije. Moje lekcije su da nekad sopstvene misli ne žele dobro i da jedna od najpametnijih stvari koja se može uraditi za sebe je da se misli ne slušaju. Ako objektivno znam šta i kako treba uraditi a misli hoće da me odvedu u onom pravcu koji je lakši ali ne i bolji za mene trebam im se snagom volje suprostaviti. Takodje bitna lekcija je da koliko god diciplina bila bitan sastojak svakog uspjeha ipak nekad mora naići dan da sebi dopustim da ništa ne moram. Jedan lijenji dan ništa pokvariti neće već može biti onaj neophodni predah koji omogućava da se već sjutra vratim planu sa pojačanim elanom i obnovljenom energijom. Mora se samo paziti da jedan lijenji dan ne predje u njih deset.
________________________
Književno djelo pomenuto u tekstu:
* Paramahansa Jogananda - Autobiografija jednog jogija