Posvećenost

Iako sam trebala da napišem osvrt na ljeto 2025 to neću učiniti jer jednostavno nemam želju za tim. Ljeto je bilo mnogo dobro ali nemam volje niti jednu jedinu riječ o tome da napišem. 

Ono o čemu želim da pišem su posljedice metoda koje primjenjujem na sebi. A da bi posljedice bile jasne opisaću šta je to što ja radim.

Svjesnost

Baza je svjesnost. Svjesnost je nešto što dolazi prije uma. Svjesnost um pomatra. Što se češće vježbaju trenuci čiste svjesnosti ta svjesnost postaje prisutnija i dugotrajnija. Postaje moćnija u posmatranju uma a što se um više, duže i češće posmatra to identifikacije sa sadržajem uma opadaju.

To radim tako što zaustavim misli na par sekundi. Kad se um stopira prirodno i nenametljivo se primijeti osjećaj sopstvenog postojanja: "Tu sam, sad sam, prisutna sam i posmatram". I to je sve. Ko bi rekao da je ovo najmoćnija metoda samospoznaje i samotransformsacije. Svima dostupna ali malo ko istraje jer ova metoda sporo ali temeljito donosi rezultate.

Posmatranje misli

Iz baze, svjesnosti, proističe moć posmatranja sopstvenih misli. Dovoljno izvježbana da ih posmatram postajem sve bolja u tome da ih biram jer sve više i više vidim kako one pozitivne a kako negativne utiču na mene. Ko jednom  istinski uvidi kako stanje energije i duha pada kad je um obuzet negativnim mislima taj će uraditi sve što može da ovlada tehnikom posmatranja i biranja misli.

Kako posmatrati svoje misli?

Bitna je namjera. Kad sjednemo sa namjerom da čujemo sopstvene misli tad ne samo da postajemo svjesni šta se nama sve vrti u glavi već možemo ako smo dovoljno pažljivi primijetiti kako misli nose sa sobom emocije čije efekte osjećamo u tijelu. Dok god je emocija prisutna u tijelu misao koja je izaziva neće da nas ostavi na miru. Metodu koju ja koristim da se oslobadjam negativnih emocija je da mislima izazovem emociju. Kad vidim da sam je digla na maximum onda stopiram misli i svjesno u tijelu osjećam emociju. Ona bude neko vrijeme tu ali ako istrajem u osjećanju brzo sagori i biva otpuštena a sa njom nestaje i klupko misli koje ju je pratilo.

Selekcija

Tražim i selektujem samo ono što donosi visoke vibracije. U prevodu biram u onoj mjeri u kojoj se može samo ono od čega se osjećam dobro dok izbjegavam ono što spušta: ljude, razgovore, situacije, vijesti, muziku, knjige i ostalo. Selektujem i svoju perspektivu.

Perspektiva je bezbroj i one se mogu birati. Hvatam na vrijeme kad imam onu koja me spušta i tražim bolju a da djeluje autentično i istinito. Na primjer ako me neka osoba nervira sigurno neću sebe pokušati da ubijedim da je ona savršena, ta perspektiva mi je nedostižna jer ne vjerujem u nju. Ali perspektiva da se ta osoba ponaša samo onako kako zna i umije i da je to u suštini samo još jedno ljudsko biće koje se uči životu kao i svi mi automatski omekšava netrpeljivost i budi saosjećanje. Osoba ostaje ista ali ja se bolje osjećam što je jedini željeni rezultat.

Navedene metode su različite forme jednog te istog. Svjesnost i njena primjena.

I do čega je to mene dovelo?

1) Ne jačanje nego čeličenje discipline. Odgovorno tvrdim onaj ko ovlada umom i mislima, ojača prisustvo svjesnosti taj nema šta na ovom svijetu ne može. Zašto? Zato što ove metode i njihova primjena predstavljaju jedan neprekidni, nekad dosadni i teški umni rad koji se nikad ne završava i koji rezultate donosi samo najstrpljivijima.

2) Mnogo se bolje generalno osjećam. Negativnih stanja a pod tim podrazumijevam ljutnju, bijes, dosadu, iritaciju, frustraciju i sl imam minimalno. Čak visokih 95% vremena sam neutral ili blagi high. Neutral sam kad mi je dosadno da posegnem metodama za high. Negativna stanja koristim za samorefleksiju i spoznaju podsvjesnih programa.

3) S vremena na vrijeme osjećam ekstremni high. Ekstremni high je normalan i očekivan kad se nešto veoma uzbudljivo, novo, neočekivano i radosno dešava. Medjutim, uslijed svjesnosti, prisutnosti i neopterećenosti negativnim mislima moj high bude skoro pa ničim izazvan. Možda samo malo potpomognut muzikom koja je poznata kao sredstvo koje značajno može uticati na vibraciju. Dvije su kompozicije koje me momentalno ekstremno dižu. Prva je The Second Waltz u izvodjenju Andre Rieu-a a druga je Jedna zima sa Kristinom u izvodjenju Zdravka Čolića.

4) Izraženo sam u kontaktu sa svojim emocionalnim navigacionim sistemom koji mi govori šta želim a šta ne, što i jeste njegova uloga - da nas uputi u smjeru željenog na vrlo jednostvan način. Izmedju dvije opcije biramo onu koja u nama budi pozitivne emocije. Dajem sebi maksimalnu slobodu da idem putem onog što me raduje, šta mi se radi i šta me uzbudjuje. Isto tako dajem sebi slobodu da odbijem sve što ne želim. Kad u onoj mjeri u kojoj je moguće radim samo ono što želim ima noći da jedva čekam da se ujutru probudim da bih ponovo išla putem svoje radosti.

5) Svakodnevno jako izražena prisutnost. Počela sam, ali zaista, da budem do same srži pogodjena ljepotom trenutka. Zalazak sunca, rosa na travi, šumska staza, drvored, sunce koje se probija kroz krošnje, zvuk rijeke i insekata, zmija u travi, ptica na grani, kokoška u dvorištu, mačka na drvetu, pas u krilu... Bivajući stopostotno prisutna u punini sadašnjeg trenutka spoznajem koliko vremena svog života gubimo u mislima koje mislimo po navici dok život i njegove fascinantne ljepote prolaze pored nas nezapažene.