Hipoteza prirode stvarnosti
Postavljam hipotezu:
Um je kalup za nemanifestovani potencijal koji oblikujući se u skladu sa kalupom poprima njegov identični oblik i tako se manifestuje kao pojavna realnost.
Inspiraciju za navedenu hipotezu tj istinu koju tek treba dokazati sam pronašla u snovima. Ne, nisam sanjala san u kojem mi je senzacionalna ideja došla, iako se to nerijetko dešava ljudima širom svijeta, već me je priroda snova i to kako su konstruisani navela da se zamislim.
Koje su zakonitosti sna?
U snu je sve moguće. Čovijek dok sanja u potpunosti je nesvjesan. Ljudi, dogadjaji i pojave mu se dešavaju dok je on pritom apsolutno nemoćan da na to utiče. San ga nosi svojim tokom bez ikakve mogućnosti da primijenom kontrole nešto promijeni. Snovi su nekad lijepi, nekad obični a nekad ružni. Baš kao i stvarnost, zar ne?
Snovi u kojima je moć uticaja na tok sna ravna uticaju lista na vjetru koji ga kovitla je svakodnevnica većine ljudi na ovoj planeti. Medjutim, onima koji su zainteresovani za svijet snova poznata je posebna kategorija snijevanja. To je lucidno snijevanje. Imati lucidne snove znači postati svjestan u snu i kroz primjenu svoje volje uticati na tok sna. Lucidno sanjati znači dobiti moć nad snom i pritom kreirati željene scenarije, sanjati na taj način da su ljudi, dogadjaui i pojave u snu podredjeni volji onog koji snijeva. Snijevač koji ovlada ovom tehnikom svojom voljom manipuliše svijetom snova.
Mnogi bar jednom u životu steknu moć upravljanja snovima. To bude slučajno, veoma grubo i izuzetno kratkotrajno. Medjutim, postoje oni koji upornim vježbanjem kroz konstantno i istrajno ponavljanje preporučenih tehnika za ovladavanjem lucidnim snijevalaštvom uspiju da se izvješte u prefinjenoj umjetnosti vladanja svijetom snova. Oni svjesni da su u snovima i svjesni da u toj dimenzii vladaju drgačija pravila kreiraju realnost sna po sopstvenoj želji. Granice ne postoje.
Moć vladanja svijetom snova kroz lucidno sanjanje je svima, bez izuzetka data, ali malo ko se za to zainteresuje a još su rjedji slučajevi onih koji našavši tehnike za ovladavanje istraju u njihovoj primjeni sve do onog trenutka dok ne postanu istinski majstori vještine lucidnog snijevanja.
Koliko god navedena tema bila istinski fascinantna ja se ovdje neću baviti lucidnim snovim i tehnikama za ovladavanje njima. Ipak, sve navedeno je bilo neophodno pomenuti da bi čitalac istinski shvatio temelje moje hipoteze jer svijet snova i dokazana mogućnost da se njime vlada predstvalja krucijalni elemenat moje ideje koju nastojim ovdje predstaviti.
Drugi dio slagalice moje hipoteze je izjava koja se može čuti od duhovnih učitelja čija se učenja zasnivaju na hinduističkoj i budističkoj religiji. Oni veoma često znaju reći da je naša stvarnost "Maja" tj iluzija ili san i da onaj koji se duhovno probudi spoznaje iluzornost svijeta i pojavne realnosti. Probudjeni spoznaje da je do trenutka budjenja bio u snu koji se zove stvarnost.
Dio učenja istočnjačkih učitelja koji navodi da je realnost koju živimo zapravo san je većini ljudi ne samo nevjerovatan i nego i neshvatljiv. Nerazumijevanje mnogih šta se krije iza riječi duhovnih učitelja je uzrokovano velikim razlikama u prisustvu svijesti. Skoro da se može reći da su učitelji na većim nivoima svijesti. Kroz dugogodišne duhovne prakse učitelji zapravo se ne dižu na veće nivoe već šire lični kapacitet da Univerzalna svijest kod njih bude prisutnija i stabilnija. Kroz pojačan intenzitet prisutnosti sveprisutne svijesti njihov pogled na stvarnost, kroz spoznaju zakonitosti po kojima naš svijet zapravo funkcioniše, se drastično mijenja. Iako sami učitelji kažu da je svijest nešto što je sveprisutno i što se ne može skalirati po nivoima ipak se može metafora skale iskoristiti da bi se navedena tvrdnja slikovito objasnila i time postala razumljivija.
Radi objašnjenja svijest će biti uporedjena sa zgradom od deset spratova. Većina živi na prizemlju. Mjesto gdje se nalaze ima svoja odredjena pravila i na osnovu toga oni koji se tu nalaze imaju svoj pogled na svijet. S obzirom da je prizemlje upitanju, pogled već skučen dodatno ograničava ograda od betona koja je visoka do na primjer trećeg sprata. Oni u prizemlju nemaju mogućnost da vide svijet iza ograde. Da bi im to uspjelo moraju se popeti na neki od viših spratova gdje pogled nije toliko značajno ograničen.
U navedenom primjeru učitelji su oni koji se nalaze na najvisočijim spratovima. Njihov pogled malo šta ograničava. Takva im je perspektiva da objektivnije gledaju na svijet nego oni na prizemlju ili nižim spratovima. Medjutim, svima onima na niskim spratovima s obzirom da niesu nikad bili na visočijim ono što učitelji prenose da vide djeluje kao nemoguće, neistinito ili nedostižno.
Navedeno predstavlja slikovito objašnjenje zašto su duhovni učitelji najčešće u svojim izjavama neshvaćeni. Polazna tačka gledišta im je drugačija nego većini ljudi ali u skladu sa svojom svrhom duhovni ucitelji u svojoj darežljivosti ne samo da dijele kakav pogled sa vrha može biti već daju konkretne savijete kako doći do tih stepena koji su zapravo svima dostupni. Da bi se uslovno rečeno popeli na nivou svijesti zapravo treba širiti sebe i svoje kapacitet kroz provjerene duhovne prakse ne bi li svijest bila prisutnija.
Iako neću tvrditi da imam pogled na svijet kao duhovni učitelji naglasiću da imam veliku vjeru u njihove riječi da pojavna stvarnost jeste poput sna koji nas je svojom postojanom iluzornošću obmanuo. Zato je sve navedeno moralo biti rečeno jer bez razumijevanja i vjere u riječi duhovnih učitelja bojim se da bi moja hipoteza ostala nedovoljno shvaćena.
Dakle, po riječim duhovnih učitelja realnost je poput sna. Čini se postojana ali je u svojoj biti promjenjiva.
Sastavni elementi koji su inspirativno uticali na formiranje hipteze su detaljno objašnjeni. Sada slijedi objašnjenje temeljnih izraza koji predstavljaju suštinu hipoteze.
Hipoteza, ponavljam, glasi:
„Um je kalup za nemanifestovani potencijal koji oblikujući se u skladu sa kalupom poprima njegov identični oblik i tako se manifestuje kao pojavna realnost.“
Želim prvo da se osvrnem šta pod nemanifestovanim potencijalom podrazumijevam.
Nemanifestovani potencijal je sve ono što može biti. To je univerzalna energija koja onda kad pojavno bude manifestovana čini ono što nazivamo stvarnošću. Radi razumijevanja nemanifestovani potencijal možemo porediti sa bezličnom glinom koja tek kad je umjetnik uzme u ruke počne da dobija konkretne oblike. O nemanifestovanom potencijalu govori i nauka u oblasti kvantne fizike. Naučnim jezikom nemanifestovani potencijali se nazivaju paralelnim realnostima. U osnovi ove teorije koja predstavlja nerijetku situaciju kada nauka i duhovnost govore istim jezikom je da sve što se može zamisliti postoji kao paralelna realnost tj potencijal koji može ali ne mora biti manifestovan.
Sledeće od neprocjenjive važnosti za objasniti kalup uma.
Kalup je sačinjen od svega onoga što čini unutrašnju realnost jednog čovjeka. Sve ono svejesno i nesvjesno što postoji u njemu predstavlja gradivnu materiju kalupa njegovog uma. Sva duboka uvjerenja, programi ponašanja, identitet, stavovi, svidjanja, nesvidjanja, strahovi, misli i emocije koje proističu iz tih misli predstavljau činioce koji direktno diktiraju kako kalup uma izgleda.
Kalup uma predstavlja čvrstu i jasno odredjenu granicu za nemanifestovani potencijal. Nemanifestovani potencijal je fluidan i promjenjiv dok je kalup čvrst i postojan. Kalup je taj u koji se uslovno rečeno nemanifestovani potencijal uliva, zauzima oblik koji kalup diktira i zatim biva manifestovan kao naša fizicka realnost. Nemanifestovani potencijal nema izbora sem da preuzme oblik kalupa i tako odredi kako život koji žvimo izgleda.
Inspiracija za hipotezu je podrobno objasnjena kao i ključni termini koji se nalaze u njoj. Sad je došlo vrijeme da se sve navedeno poveže i time se objasni pokretačka ideja koja se krije iza hipoteze. Objašnjena će biti sama srž hipoteze i njena moć da bude vrhunsko transformativno sredstvo u čiji god život dodje.
Nastaviće se...
