Dvije vrijednosti jednog čovjeka
O vrijednosti jednog čovjeka se ne može govoriti a da se ne kaže da svaki čovijek na ovoj planeti samim svojim rodjenjem ima neprocjenjivu vrijednost. Ta vrijednost nije uslovljena ničim. Ništa je ne može umanjiti i ništa nije potrebno uraditi da bi bila zaslužena. Urodjena je i svima nama svojstvena.
Ukoliko malo bolje razmislimo o našem Univerzumu i njegovoj prostranstvenosti činjenica da smo rodjeni na zrnu pijeska je fascinantna jer Zemlja spram veličine Kosmosa nije ništa drugo do maleno zrno pijeska. Al iako tako malena opet je sastavni i neprocjenjivi dio cjeline-prelijepa i jedinstvena, dom ljudskoj ali i drugim vrstama.
Tako i mi, koliko god nam se čini da naše postojanje nije važno i da smo samo jedna nebitna osoba medju milijardama drugih mi zapravo jesmo nerazdvojivi dio cjeline koja bez nas ne bi bila potpuna jer svaka duša koja dodje na ovaj svijet je tu jer treba da doprinese opštoj slici i većem planu postojanja.
Upravo se u tome ogleda druga vrijednost jednog čovjeka. Svaka individua na ovoj planeti biva rodjena sa potncijalnom za velike stvari i upravo stepen iskorištenosti urodjenih potencijala utiče koliko vrijednosti dajemo ovom svijetu doprinoseći opštoj slici i većem planu. Samo u onoj mjeri u kojoj se sjeme našeg urodjenog potencijala razklija može se reći da smo pružilili vrijednost. Prva vrijednost nam je urodjena dok druga može biti samo zaslužena.
Kako možemo zaslužiti drugu vrijednost.
Sve počinje od nas. Stepen do kojeg sebe usavršimo je stepen u kojem će naša vrijednost služiti svijetu. Pomislimo na doktora. Koliko on sebe usavrši u toliko će služiti pacijentima. Političar u kojoj mjeri razvije integritet i moralni kompas u toj mjeri će raditi u službi države i gradjana.
Moramo kroz jasno podijeljenu granicu razdvojiti sta je isporavno a šta ne. U onoj mjer u kojoj radimo stvari koje su ispravme i u skladu sa opštim dobrom a ne sebičnim ciljevima u toj mjeri dajemo ovom svijetu neprocjenjivu vrijednost.
Plodovi našeg rada na sebi hrane one oko nas.