Sedamnaesti dan izazova, 28.12.2022.

Sa velikim zadovoljstvom vam predstavljam tronedeljeni izazov samospoznaje i samonapretka u oblastima fizičkog izgleda, emotivne zrelosti i duhovnih spoznaja.

Sedamnaesti dan izazova, 28.12.2022.
Unsplash/Samuel Scrimshaw

To do lista

Fokus meditacije

Manifestacija

Trening za gornji dio tijela

Šetnja šumom

10.14h

Pišem ovo sjedeći u jednom našem, varoškom, lokalu, koji se nalazi 30 sekundi od moje kuće, pijući ćaj. Izašla sam iz kuće jer mama upravo prži riblje štapice za školsku proslavu a ja ne bih da mi se ova griva od kose umiriše na hranu.

Časovi mi počinju u pola 12, ali ću poći ranije jer sam obećala nekim učenicima da dodju i pokušaju ocjene da poprave.

Danas ću moći kvalitetnije da se posvetim pisanju jer nemam puno obaveza. Još ne znam koju bih temu iz oblasti duhovnosti ili psihologije odabrala, ali se nadam da ću dobiti inspiraciju u šumi.

15.14h

Proslava je prošla fenomenalno. Hrana je bila preukusna a kolektiv skoro potpun. Sve je prošlo u lijepom raspoloženju i dobrom druženju. Kući sam došla prije nekih sat vremena. Vrijeme je tmurno i dosta je mračno i nisam sigurna da ću ići u šumu. Legla sam malo da odmorim i pokušaću da odradim fokus meditacije, ukoliko ne zaspem.

16.56h

Kao što sam i mislila, šuma ostaje za sjutra jer sam zaspala, što mi je zaista prijalo. Sad sa mamom pijem kafu i ubrzo krećem na trening.

Sjutra je planirana proslava kolektiva u jednom restoranu sa muzikom uživo. Još uvijek se nijesmo dogovorili za termin ali ako bude neki kasniji, posle 18h, ići ću.

19.49h

Malprije sam završila sa treningim, odradila sam sve misićne grupe gornjeg dijela tijela i plus izolacijske vježbe za glut. Upravo sjedim u omiljenom lokalu i pijem kafu. Kući me čeka večera a nakon toga pisanje i uredjivanje današnje objave.

Sjutrašnja proslava je u 17h, sto je poprilično rano. Baš ne mogu da odlučim da li da idem ili ne... Stvar je u tome da muzika počinje u 20h, ali ako već tri sata provedem tamo ne vjerujem da ću imati previše volje da ostajem na muziku, a muzika i pice ili dva bi bili najbolji dio večeri jer taj restoran nam uvijek posluži rostilj, koji i nije previše ukusan.

21.03h

Danas želim da pričam o reaktivnosti i o tome kako bivajući svjesni pravimo prostor u kojem ne odreagujemo afektivno već odaberemo reakciju.

Kad kazem reaktivnost mislim na to da uslijed odrdjene situacije, koja se može nazvati okidačem ili, popularno rečeno trigerom, mi odreagujemo na odredjeni način. I to odreagujemo na način koji, kako se kasnije najčešće ispostavi, nije bio dobar i primjeren.

Na primjer, kuća u kojoj živim se nalazi u centru moje varošice, i u moj prilaz, uslijed nedostatka parkinga, se često parkiraju ljudi koji idu u obližnje kafane. Maloprije, kad sam krenula na trening, put mi je bio blokiran. Naviknuta na tu situaciju, nisam se nervirala i nekoliko puta sam svirnula dajući doznanja da želim da prodjem. Medjutim niko nije izlazio da preparkira. I to je trajalo neko vrijeme, ja sam svirala, dosta intenzivno, ali niko se nije pojavljivao. što sam duže čekala, to je počela frustracija da raste u meni. Medjutim, bivajući svjesna, u tom trenutku nisam bila identifikovana sa frustracijom, jednostavno sam je "posmatrala". Uskoro se, medjutim, pojavio čovijek, koji mi je dobacio izvinjenje, ja sam mahnula u znak pozdrava i uskoro sam krenula prema teretani.

Ovaj primjer veoma dobro pokazuje kako svjesnost pravi razliku izmedju reaktivnosti koja je nesvjesna i svjesne reakcije koja je odabrana. U nevedenoj situaciji, sasvim je noramlno i prirodno da dolazi do frustracije, ni jednu emociju ne treba označavati kao lošu, medjutim loše je uslijed frustracije ulaziti u nesvjesne obrasce ponasanja. Nesvjesan obrazac bi bio ući u svadju, prepirku i sl. Svjesnost nam pravi taj maleni dio prostora u kojem postajemo svjesni da želimo da odreagujemo na odredjeni način ali podučeni iskustvom znamo da taj način nije najbolja varijanta, tako da, iako nas sve vuče da se npr posvadjamo, mi posmatramo taj nagon ali biramo da ostanemo mirni.

Primijetite svoje reakcije, primijetite trigere koji dovode do reakcija, a zatim primijetite posljedice svojih reacija. Da li ste zadovoljni njima? Ako ne, sledeći put postanite svjesni da se odvija situacija koja ima potencijal da vas uvuče u reaktivnost, postanite svjesni da vas sekunde dijele da odreagujete na isti način ali ovog puta odabrite drugačiju reakciju. Nekad će se desiti da u sred reagovanja na isti nacin postanete svjesni i kažete sebi "opet sam isto uradio/uradila". I to je fenomenalan napredak. Postavši svjesni na pola, već ste na pola puta da uhvatite sebe prije nego što odreagujete i da to svjesno promijenite.

Sama činjenica da na iste ili slične trigere reagujemo na isti način treba da nam bude veliki alarm, da je upitanju podsvjesni šablon ponašanja. A kad nesvjesno reagujemo i postupamo, da li smo istinski slobodni ili smo robovi programa koji postoje u nama?