Objektivni posmatrač
Gledajući na pojavnu realnost ne možemo a da ne odolimo da raznim pojavama pridajemo ovo ili ono značenje. O svemu imamo mišljenje i stav pa čak i apsolutno ubjedjenje da je pojava koju posmatramao i značenje koje joj dajemo jedino ispravno, moguće i tačno. Igrajući igru života ne zastanemo makar na tren da se zapitamo šta to odredjenu pojavu čini takvom kakvom je mi definišemo. Da li je ona istinski to što mi kažemo da jeste ili je mi vidimo takvom dok bi neka druga osoba istu pojavu vidjela na sasvim drugačiji način?
Kad uzmemo u obzir da svaka pojava može biti posmatrana iz raznih uglova ne možemo a da samom logikom ne zaključimo da se pojava ne mijenja već se mijenjaju mišljenja o njoj u zavisnosti od ugla posmatranja. Dakle, nije do pojave već je do nas.
Istina je da je realnost u potpunosti neutralna a mi smo ti kojoj joj dajemo značenje. Značenje nije fiksno i nepromjenjivo i nije sastavni dio pojave već je naša etiketa koju smo na pojavu zalijepili. Od stanja naše unutrasnje realnosti zavisi kakva će etiketa na fizičku realnost biti stavljenja.
Dva su načina na koji fizička realnost može biti percipirana. Oba načina su identično validna, svima nama dostupna i imaju mogućnost da budu jedno sa drugim zamijenjana.
Prvi način na koji realnost može biti percipirana je pozitivno orijentisan. Osoba pozitivno orijentisanog pogleda je osoba čije stanje uma je pretežno pozitivno i kao takvo ono se preslikava na realnost. To znači da na neutralo orijentisanu realnost pozitivno orijentisana osoba preslikava pozitivna značenja i u skladu sa tim njena realnost poprima pozitivne osobine, ljude i dogadjaje.
Na isti način negativno orijentisana osoba kroz negativno stanje svog uma percipira pojavnu stvarnost kao negativno, neprijateljski orijentisano mjesto. Sve što negativno orijentisana osoba vidi u fizičkoj relnosti je samo kopija stanja uma te osobe. Stanje uma je negativno orijentisano pa u skladu sa tim neutralna relnost takvo značenje poprima i u skladu sa tim se organizuje tj formira.
Zanimljivo je pomenuti da negativno orijentisana osoba i pozitivno orijentisana osoba mogu biti na istom mjestu u isto vrijeme, posmatrati istu pojavu u fizičkoj realnosti i imaati savim drugačiji pogled. Istoj pojavi će pridavati upotpunosti različito značenje. Ove dvije osobe zbog različitog pogleda na istu pojavu su u potpunosti slijepe za stanovište one druge osobe. Jedna osoba koja je stvarnosti dala svoje značenje je ubijedjena da ova druga osoba ne može biti u pravu. I obrnuto. Istina je da u isto vrijeme su obje osobe u pravu jer svaka gleda sa svog stanovišta ali takodje je istina da ni jedna osoba nije u pravu jer jer stvarnost neutralna a značenje o njoj promjenjivo.
Ovo predstavlja najveću potvrdu da realnost poprima onaj oblik u skladu sa značenjem koji mi sami pridajemo.
Već sam pomenula da oba navedena pogleda na realnost su u isto vrijeme validna i da možemo jedno mijenjati za drugo. Malo je vjerovatno da će se neko ko je pozitivno orijentisan zamijeniti za negativno orijentisan stav ali negativno orijentisana osoba bi imala veliku korist da svoj pogled tj značenja koje daje zamijeni za pozitivna. To je uz mnogo vježbe, ponavljanja i truda sasvim moguće.
Sada želim da se osvrnem šta je to što je problematično sa oba ova stanovišta. Iako je pozitivna orijentisanost neuporedivo bolja nego negativna ipak nemogučnost da se pojmi validnost suprotng stanovišta ograničava mogućnost da realnost bude spoznata onakva kakva jeste. Jednostavno rečeno bilo da je osoba negativno ili pozitivno orijentisana ona je idntifikovana sa svojim stanovištem i potpuno poriče mogućnost suprotnog. Dakle nije svjesna da oba stanovišta mogu u isto vrijeme postojati, da oba mogu biti validna i da mogu biti birana. Problem je u identifikaciji sa stanovištem što blokira mogućnost da se vidi šira slika stvarnosti.
Kako ovaj problem riješiti?
Postoji treće gledanje na stvarnost koje omogućava da obje krajnostu budu sagledane iz neutralnog ugla. To je stanje objektivnog posmatrača.
Objektivni posmatrač je uvijek jedan korak iza svakog značenja vezano za bilo koju pojavu. On nije identifikovan sa pojavom već je posmatra bez davanja ikakvog značenja. Pojava za objektivnog posmatrača nije niti dobra niti loša. Jenodstvano je primijećena. Stanje objektivnog posmatrača je svima nama dostupno ali većini još uvijek, iz meni neznanih razloga, nedostupno. To je dublje stanje svijesti gdje sve pojave u umu bivaju posmatrane.
Jedan od najboljih primjera kako zapravo izgleda objektivni posmatrač je da zamislimo TV i film koji se odvija na ekranu. Osoba je u filmu i dešavaju joj se razni scenariji pri čemu je ona stopostotno identifikovana sa svojom ulogom. Medjutim, dolazi tren da osoba na ekranu postaje svjesna da igra ulogu i tog trenutka osvještava se dublji nivo svijesti koji nije na ekranu već koji posmatra osobu sa ekrana sjedeći naspram ekrana. To je objektivni posmatrač. To je dublje stanje svijesti koje nije razdvojeno od osobe ali nije ni osoba. Više je od toga. To je svjesnost koja posmatra osobu.
U čemu se krije moć objektivnog posmatrača?
On je iznad i pozitivne i negativne orijentacije. On posmatra i jednu i drugu i ne daje im značaj. Medjutim, kad odluči koristi se pozitivnom orijentisanošću da stvori promjene u svom životu koje želi i koje su neophodne za razvoj i dizanje svijesti. Objektivni posmatrač otkriva sve slabe tačke jedne osobe. Raskrinkava ego, programe ponašanja i duboka destruktivna uvjerenja. Daje slobodu izbora i moć transformacije. Nudi veće znanje o prirodi našeg svijeta. Dovodi do spoznaje da je sve neutralno i da značenja mi dajemo. To dovodi do toga da biramo da li ćemo ikakvo značenje dati ili ćemo odabrati ono koje nam služi pri tom ostajući svejsni da je znčenje koje smo dali samo alatka kojom se služimo a ne stvarno stanje stvari.
