Osamnaesti dan izazova, 29.12.2022.
Sa velikim zadovoljstvom vam predstavljam tronedeljeni izazov samospoznaje i samonapretka u oblastima fizičkog izgleda, emotivne zrelosti i duhovnih spoznaja.
20.40h
Dan sam započela oko 07.30h. Doručkovala sam palačinke sa dzemom od drenova i orasima i pošla u jednu od seoskih škola u kojoj predajem da bih upisala časove. Zatim sam pošla u matičnu školu gdje je već bilo završeno sa časovima i gdje su djeca organizovala svoje žurke. Mi smo u 10h imali zakazanu sjednicu, ja sam do tad provjerila dnevnike i upisala sve što sam trebala. Sjednica je bila veoma zanimljiva, jer smo se okupili i razgovarali o uspijehu, učenicima i sl. Nakon sjednice sam pošla kući i odmah obukla udobnu garderobu i posvetila se čitanju Hari Potera. Malo sam i odspavala i nako toga ja i mama smo pošle do grada, prošetale splavovima na jezeru i zatim pošle na kafu. Kad smo došle kući opet sam malo čitala i zatim pošla u šetnju varošicom.
Na proslavu nijesam otišla jer, s obzirom da mi se približava kraj mjesečnog ciklusa, osjećam se bezrazložno iscrpljeno i pomalo bezvoljno.
Nisam sigurna da znam koji je ispravan stav za zauzeti kad naidje period kad naša sposobnost za izvšenje zadataka i aktivnosti opane. Uvijek sam bila protivnik da se išta radi na silu, ali sa druge strane, nisam sigurna da li kad sam bezvoljna i malaksala zaista ne mogu da odradim neke stvari koje bi trebalo ili samo tu bezvoljnost koristim kao izgovor. Čini se da ih mogu uraditi ali smanjenog kvaliteta, ali u tom slučaju nisam sigurna da li je bolje raditi nešto, pa koliko-toliko da je dobro, ili uopšte ne raditi dok nisam u mogućosti da ostvarim veći kvalitet.
Danas sam, kao što sam i rekla, dan provela u izležavanju. Jedina stvar koju uporno radim su fokus meditacije, kojim targetiram odredjene djelove tijela, aktivno ih osjećajuci i mislima utičući na njih.
Pretpostavljam da kad naidju dani poput današnjeg treba odraditi koliko se može a ostalo ostaviti za dane kad motivisanost i nivo energije budi veći.
Ovo su momenti kada bih u prošlosti odustajala od zacrtanog. Došla bih u fazu kada bi prestala čar novine da me inspiriše i tad bih ostavljala nedovršeno. Medjutim, kao što sam već istakla, riješila sam da ovaj zadatak sprovedem do kraja i znam da će tako i biti, samo sam malo zabrinuta jer ne obezbjedjujem kvalitet pisanja svakodnevno. Danas je dan kad mi je inspiracija za duhovnu temu slaba. Postoje teme o kojima bih rado pisala al smatram da su previše kompleksne i da ih danas ne bih izneijela na najbolji način.
Ostaviću ovu objavu na ovome. Sjutra me svakako čeka dan u kojem imam poneku obavezu da zavrsim tako da ću vrlo brzo ići na spavanje.
