Trinaesti dan izazova, 24.12.2022.
Sa velikim zadovoljstvom vam predstavljam tronedeljeni izazov samospoznaje i samonapretka u oblastima fizičkog izgleda, emotivne zrelosti i duhovnih spoznaja.
18.46h
Danas nema svrhe pisati "To do listu" jer sam čitav dan posvetila odmaranju. Nisam imala nikakve naročite obaveze, tako da sam veoma kasno ustala. Pila sam kafu i grickala čokoladu, čitajući Hari Potera. Fali mi još samo malo i Red feniksa je pročitan. Znajući sebe, odmah ću se baciti na Polukrvnog princa.
Došla sam do grada na čaj i ponijela lap top sa sobom da bih pisala, što upravo i radim. Muzika i buka lokala mi ni najmanje ne smetaju kao ni miris nargila na koje sam se očigledno adaptirala.
Danas bih htjela da pišem o svjesnosti.
Većini nas život prolazi u apsolutnoj identifikaciji sa mislima i emocijama, jer nas niko nikad nije naučio da postoji prostor dublji od našeg uma. Prostor u kojem se um dešava i u kojem je um posmatran. Sama činjenica da um, i njegove proizvode-misli, možemo posmatrati, govori dovoljno u prilog činjenici da mi nijesmo naš um i naše misli. Dakle postoji stanje apsolutne identifikacije sa umom i postoji stanje svesnosti, u kojem smo svjesni uma i svjesno ga posmatramo.
Zamislite identifikaciju kao da ste u moru, sjedinjeni sa svim što se dešava oko vas. Ne pravite razliku izmedju vas i mora. Kad je more mirno i vi ste mirni, kad je uzburkano i vi ste uzburkani. Sada zamislite da ste se odjednom izdigli iznad nivoa vode. Posmatrate more i kad je mirno i kad je uzburkano. Imate dovoljno prostora između vas i vode (misli i emocija) da shvatite da niste ni misli ni emocije, već da vam se one trenutno dešavaju a vi to posmatrate.
Svjesnost možemo primijetiti tako što zaustavimo misli na nekoliko sekundi i primetimo šta ostaje. Primijetimo prostor koji, nedotaknut mislima, jednostavno postoji. Uvijek je tu, uvijek je bio tu i uvijek će biti tu. Postajemo svjesni.
To nije sposobnost koja se uči, to je nešto što imamo svi, nešto što je veće od nas i što nam ukazuje na našu istinsku prirodu. Bez obzira na razlike u nacionalnosti, religiji porijeklu, boji kože, polu i ostalom, svjesnost nam je svima zajednička. I spoznavši to počinjemo da naslućujemo da smo svi manifestacija jedne iste energije. Da smo svi jedno.
Toplo vam preporučujem da što više puta u toku dana zaustavite misli i obratite pažnju na prostor koji ostaje. Pa makar na nekoliko sekundi foksirajte se na tišinu koja postaje očigledna onda kad se utiša buka misli. I tad počinje da se dešava magija. Jednom kad vam postane navika da se fokusirate na prisustvo tj svjesnost, koja je uvijek tu, primijetićete da vam raste sposobnost da sebe hvatate kad stupate u nesvjesne šablone ponašanja. Počnete da primjećujete uzročno posljedične veze ponašanja koja diktiraju kakav će vam život biti. I tad dobijate moć da mijenjate ono što vam donosi loše rezultate.
Meni je lično fascinantna bila spoznaja da onog trena kad zaustavim misli postajem slobodna od svih onih priča i scenarija koji bi mi se motali po glavi. Natupila bi čista, bistra tišina i apsolutna svjesnost.
Najiskrenija da budem, ne nalazim baš prave riječi da opišem stanje svjesnosti. To je nešto što morate sami iskusiti. Vrlo je jednostavno. Zaustaviti misli i osjetite šta ostaje.
