Sedmi dan izazova, 18.12.2022.
Sa velikim zadovoljstvom vam predstavljam tronedeljeni izazov samospoznaje i samonapretka u oblastima fizičkog izgleda, emotivne zrelosti i duhovnih spoznaja.
To do lista
Šetnja šumom uz koncentraciju i svjesnost svega što čula opažaju
Fokus meditacija za omiljene djelove tijela
Što obilniji doručak
Sp sa drugaricom u 16h
11.05h
Upravo došla iz šume. Iako sam htjela šetnju opisati upravo sad, koncentraciju mi stopostotno ometa nevjerovatna glad. Tako da ću jesti a onda se posvetiti pisanju.
11.22h
Iako sam htjela da za doručak, izmedju ostalog, jedem kuvana jaja, jer mi ih je najlakše spremiti, ipak sam bila primorana omlet da napravim jer su sve posude u kojima bih mogla skuvati tri jaja zaglavljene u mašini za sudove koja još pere
12.06h
Šetajući šumom odradila sam upravo ono što sam sebi zadala. Šetala sam fokusirajući se na one senzacije koje čula opažaju. Zastavši i zatvorivši oči, slušala sam zvuke šume. Čula sam rijeku u daljini kako huči, čula sam pijuk sokola i cvrkut sitnijih ptica, razaznala sam i zvuk izvora u blizini kao i šum vjetra kroz rijetko lišće na, skoro pa, golim granama. Takodje sam u daljini čula zvuk motorne testere ali i automobila. Sledeće čulo na koje sam se fokusirala je čulo mirisa. Mirisala sam oštri zimski vazduh koji ima specifičan miris i koji me uvijek asocira na skijaške staze. Takodje sam mirisala blagi miris vlažng i polu trulog lišća. Fokusirajući se na čulo vida gledala sam boje i oblike koji me okružuju. Prošao je period kada je jesen šumu bojila fascinantim nijansama žute, narandzaste i crvene, pomiješane sa odumirućom zelenom. Sad su boje šume mrtve i bez intenziteta osim što se kroz njih provlači intenzivna zelena nijansa mahovine.
Nemam riječi da opišem ljubav i spokoj koji osjećam šetajući upravo tom šumom. Svaki, i najmanji kamen, drvo i stijena mi je poznata a opet svaka šetnja mi je kao prva. Iako moja šuma najfacinantnije izgleda u proleće i jesen, čak i ovako gola, zimi, meni ima ljepotu koju riječi ne mogu dočarati. Sve to ima veze sa energijom koju šuma odaje i koja čini da se i ja boraveći tamo usaglasim sa tom drevnom, vječnom energijom koja je u apsolutnom stanju prihvatanja. Šetajući osjećam moć prirode, osjećam da je priroda živ, inteligentan organizam koji se samobnavlja i koji pored sve štete koju joj čovijek čini ima svoje metode da opstaje i da djeluje neoštećeno. Na svako posečeno stablo dolazi bezbroj novih izdanaka koji polako ali sigurno grabe prema nebu...
U Šumi se osjećam veće od sebe. Osjećam moć postojanja.
