Peti dan izazova, 16.12.2022.
Sa velikim zadovoljstvom vam predstavljam tronedeljeni izazov samospoznaje i samonapretka u oblastima fizičkog izgleda, emotivne zrelosti i duhovnih spoznaja.
To do lista
Ponijeti dokumenta u policiju
Trening za donji dio tijela
16.56h
Tek sad stižem da pišem. Veoma sam se kasno probudila. Nakon što sam popila kafu i doručkovala pošla sam do grada da ponesem dokumenta koja mi fale da bi mi auto konačno moglo bit registrovano. Rečeno mi je da će mi table i saobraćajna doći do četvrtka. Nakon toga sam se uputila u teretanu. Radila sam:
Zadnji čučanj;
Hip trast;
Bugarski čučanj;
Rumunsko mrvo dizanje;
Izolacijsku vježbu za bočni glut.
Smanjila sam kilažu za 5 kilograma u odnosu na poslednji trening ali sam povećala broj serija na 6 i broj ponavljanja na 10.
Trening mi se poprilično odužio, tako da sam pred kraj postala dosta smorena i pospana ali sam ipak odradila sve planirano.
Došavši kući čekalo me je sredjivanje i spremanje hrane. To sam sve odradila poprilično frustrirana. Uvijek kad moram da sredjujem i kuvam, a umorna sam posle treninga hvata me velika nervoza. Ali, uprkos tome, i to sam završila. S obzirom da sam primijetila da nakon snažnih treninga fenomenalan efekat dobijam kad jedem velike količine ugljenih hidrata, za ručak sam spremila veliku količinu krompir salate koju sam jela sa sardinom iz konzerve, jer sam ostala bez zamrznutih pastrmki. Jedući, čitala sam Hari Potera. Moram priznati da sam bila u velikom iskušenju da legnem i odspavam ali sam ipak uzela lap top i počela da pišem jer me čeka i spremanje za grad i jednostavno nemam vremena za spavanje.
Danas želim da napišem više o tome šta me motiviše i inspiriše da pišem blog. Zapravo sve je već napisano jer mi je danas na trening iznenada naišla inspiracija, tako da sam ušla u toalet i u vajber biljške unijela tekst glasovnim unosom.
Zašto je bitno pisati "to do" listu?
Ako svakog dana koliko god, hajde da kažem, neznatne i male stvari stavljali na svoju listu i u toku dana ih ostvarili, vi na kraju dana imate osjećaj uspjeha, osjećaj da ste postigli ciljeve koje ste sebi zadali, koliko god da su ti ciljevi mali. Svi znamo da Rim nije napravljen za jedan dan, tako da iz dana u dan postavljajući ciljeve i snagom svoje volje ih ostvarujući vi pravite momentum uspješnosti. Vaš kapacitet i vaša sposobnost da ostvarite sve što sebi zadate postaje veća i veća i postajete sve bolji i bolji u tome.
Došli smo na ovaj svijet posedujući aspekt fizičkog, aspekt emotivnog, aspekt intelektualnog i aspekt duhovnog. Ja smatram da je velika greška rangirati te aspekta i smatrati neki bitnijim i više vrijednim od drugog. Kao na primjer smatrati da je intelektualnost vrednija od fizičkog izgleda ili da je duhovnost važnija od intelekta ili da su emocije nebitne. Svaki segmenat je jedinstven i ne može da se poredi sa onim drugim, svaki ima svoje izuzetno bitno mjesto i svrhu. Smatram da trebamo ovaj život iskoristiti da unaprijedimo svaki mogući segmenat.
Međutim, ne mogu naći riječi dovoljno jake da naglasim koliko je bitno unapredjivati sebe sa stanovišta ispunjenja sopstvenog potencijala a ne zato što bez napretka nismo dovoljno dobri. Dakle, bez ikakvog napretka, samim svojim rođenjem i dolaskom na ovu planetu posjedujemo apsolutnu vrijednost. Nije nam potrebno ni znanje ni vještine ni obrazovanje ni izgled da bi vrijedili. Vrijedni smo sami po sebi. Ali svako ljudsko biće ima enormni potencijal i prosto je šteta protraćiti život a ne dostići bar dio tog potencijala.
Jedno od najbitnijih pitanja koje sam sebi postavila je bilo pitanje kako bih živjela svoj život da su mi sve želje ispunjene i sve potrebe zadovoljene. Šta bih radila, kako bih razmišljala, na šta bih bila fokusirana? Odgovor je automatski došao. Okrenula bih se svijetu. Okrenula bih se drugima. I ovo je upravo jedan od načina na koji to radim. Dijelim sa svima koji su zainteresovani sve što sam čitajući naučila, primjenom dokazala i kroz iskustvo usavršila. Nema riječi napisane na blogu a da se meni nebrojano puta nije dokazala kao apsolutna istina.
To je razlog zasto pisem. Osjećam da mi tu leži veliki potencijal. Možda čak i životna svrha. Pisanje mi ide lako kao disanje. Ne bira tren kada mi naidje inspiracija i iz mene izadje bujica rijeci koje nijesu nastale procesom razmišljanja već su samo izašle iz mene. Iako mi pisanje i uredjivanje dosta vremena konzumira, to radim sa velikim zadovoljstvom. Ubijedjena sam da radeći ono sto želim i u čemu uživam, mogu biti živi primjer da osoba sve što riješi može i da ostvari samo ako je dovoljno hrabara da krene.
